I-185

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

MESTO I VREME: Beli Manastir, 15. avgust 1991. godine

 

KRATAK OPIS: Kada je 01. avgusta 1991. godine stupio na dužnost zapovednika policijske stanice u Belom Manastiru, Prgometa je održao sastanak sa svim policajcima u policijskoj stanici i naredio da sve one pripadnike stanice koji su napustili službu treba lišiti života. To se odnosilo na one Srbe koji su odbili da potpišu lojalnost Republici Hrvatskoj.

Među njima je bio i pok. Đurković Ilija iz Karanca, rođen 31. jula 1957. godine u Karancu, opština Beli Manastir, od oca Boška.

Na dan 15. avgusta, Iliškov, kao operativni radnik za suzbijanje kriminaliteta i Požgajin, kao kriminalistički tehničar u tadašnjoj policijskoj upravi u Belom Manastiru, pošli su na uviđaj automobilom marke "Golf" koji je imao strane registarske oznake i pri tome su bili naoružani kratkim i dugim oružjem. Uz to je Iliškov nosio i privatni pištolj. Sa ovim vozilom su došli do benzinske stanice u Ul. JNA u Belom Manastiru gde su primetili da na pumpi ispred njih u svoje vozilo marke "Zastava 101" tankira gorivo pok. Đurković koji je bio u društvu Tomić Neđe.

Videvši Đurkovića, a s obzirom na naređenje zapovednika Prgometa, Iliškov i Požgajin su se uputili ulicom JNA za vozilom pok. Đurkovića i u blizini kafane "Planina" i na Đurkovićevo vozilo su otvorili vatru. Kada je Đurković skrenuo u Ul. Lole Ribara i oni su pošli za njim. Đurković je sa svojim vozilom skrenuo na gradilište vojnih zgrada gde je morao zaustaviti vozilo pred iskopanim kanalom na koji je naišao. Kada je Đurković pokušao da napusti vozilo, na njega su ponovo otvorili vatru, pa je tom prilikom on bio pogođen, kao i svedok Tomić.

Đurković je odmah prebačen u bolnicu u Sombor, gde je podlegao povredama 05. septembra 1991. godine, nakon čega je izvršena obdukcija njegovog leša.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Prgomet Ante,rođen 1. februara 1958. godine u Šušnjarima, opština Derventa od oca Marjana, po narodnosti Hrvat, koji se nalazio na dužnosti zapovjednka policijske stanice u Belom Manastiru do 20. avgusta 1991. godine,

2. Iliškov Ivan, rođen 15. oktobra 1962. godine u Topolju od oca Marka, milicionar, po narodnosti Hrvat,

3. Požgajin Vinko, rođen 22. januara 1951. godine u Šumarini opština Beli Manastir, od oca Pave, po narodnosti Hrvat.

DOKAZ: Dokumentacija koja se nalazi u Komitetu pod brojem 482/94, a koja se sastoji od Biltena broj 227 policijske stanice Beli Manastir za 15. avgust 1991. godine u kome se navodi da su u 08,45 časova u Ul. JNA u Belom Manastiru napadnuti članovi patrole Iliškov i Pažgajin, da su tom prilikom zadobili lakše ozlede od stakla i da je o tome upoznat starešina organa, bez navođenja ma kakvih drugih podataka; izveštaj bolnice u Somboru i obdukcioni zapisnik, iskaz svedoka u prilogu 6 koji navodi da je u Mađarskoj sreo Iliškov Seku, suprugu Iliškov Ivana i da mu je ona tada kazala da je njen suprug ubio Đurkovića pucajući mu u leđa kada je izašao iz vozila; priloga 8 iz koga se vidi da su svedoku Iliškov i Pažgajin pričali da su pucali i ubili Đurkovića na vojnom gradilištu; priloga 9 iz koga se vidi da je svedok bio očevidac kada je u kritično vreme u Ul. JNA otvorena vatra iz vozila marke "Golf" strane registracije na vozilo "Zastava 101"; priloga 10 i 11 u kojima su sadržani iskazi dva svedoka koji su prevezli ranjenog Đurkovića i svedoka sa gradilišta u kasarnu JNA u Belom Manastiru gde im je pružena prva pomoć i kojima je pok. Đurković rekao prilikom prevoza da su na njega pucali policajci iz "Golfa"; priloga br. 13 da je Prgomet na radnom sastanku u policijskoj stanici rekao da se treba razračunati sa svima onima koji su napustili službu, kao i iskaza Tomića koji se nalazio sa pok. Đurkovićem u vozilu da je na njih pucano iz vozila "Golf".

 

 

I-186

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Beli Manastir, 20. avgust 1991. godine oko 3 časa.

 

KRATAK OPIS: Patrola u kojoj su bili Grujić, Lisjak i Čivić u Ul. Ivana Gorana Kovačića naišla je na Vidaković Ratka, rođenog 2. marta 1961. godine u Cerovici opština Doboj, od oca Nikole, koji je ranije bio zaposlen u SUP-u u Belom Manastiru, ali kada je odbio da potpiše izjavu o lojalnosti, prestala mu je služba.

Zapovednik policijske stanice u Belom Manastiru, Prgomet je naredio pripadnicima stanice da pucaju i ubiju svakog onoga ko je napustio službu.

Postupajući po ovoj naredbi kada su naišli na Vidakovića, Grujić, Lisjak i Čivić su otvorili vatru i tom prilikom su usmrtili Vidakovića.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Grujić Dragan, rođen 09. februara 1960. godine u Kneževu, opština Beli Manastir, od oca Veselina,

2. Lisjak Vladimir, rođen 18. septembra 1960. godine u Osijeku, od oca Stjepana,

3. Čivić Pavao, rođen 03. maja 1967. godine u Kneževu, opština Beli Manastir, od oca Tome, sva trojica po narodnosti Hrvati, sada pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske,

4. Prgomet Ante, rođen 01. februara 1958. godine u Šušnjarima, opština Derventa od oca Marjana, po narodnosti Hrvat, koji se nalazio na dužnosti zapovjednka policijske stanice u Belom Manastiru do 20. avgusta 1991. godine,

 

DOKAZ: Dokumentacija u spisima Komiteta pod brojem 481/94, u kojoj se nalaze iskazi svedoka kojima su posle događaja Grujić, Lisjak i Čivić ispričali da su ubili svog bivšeg kolegu Vidakovića, kao i izveštaj Prgomet Ante MUP-u Hrvatske o ovom događaju od 20. avgusta 1991. godine.

 

 

I-187

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Godinjske bare, Trnovo, jun - jul 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Prilikom upada u Trnovo, muslimani su, pored ostalih Srba, uhapsili i odveli sveštenika hrama Svetog velikomučenika Georgija, Nedeljka Popovića i zatvorili ga u selu Godinje.

Tu su ga tukli, a potom odveli u obližnju vikendicu gde je bio štab muslimana. Bratić ga je tada usmrtio pucajući mu iz pištolja u usta.

Muslimani su naredili dvojici svedoka Srba, koji su tu bili zatvoreni, da leš ubijenog sveštenika zakopaju pored šumskog puta na ulazu u Godinje.

Kasnije je eshumiran i sahranjen pored crkve u kojoj je bio sveštenik.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Bratić Merim, muslimanski vojnik, neposredni izvršilac,

2. Godinjak Edem, načelnik SJB Trnovo, rođen 20.11. 1951. godine u Sarajevu, od oca Ibrahima.

DOKAZ: Dokumentacija se nalazi u Komitetu pod brojem 229/1-94 i brojem 228/94.

 

 

I-188

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Divovići, opština Bratunac, septembar - oktobar 1992. godine.

 

KRATAK OPIS: Kada je počeo rat u Hrvatskoj, Srbe iz ovog sela muslimani su počeli da provociraju.

Početkom septembra 1992. godine, suprug svedokinje Đokić Sreten je, dok je u blizini kuće brao šljive, bio napadnut i udaren nekim zamahnutim predmetom u potiljak od čega je pao i izgubio svest. Posle toga je bio odvezen na lečenje u bolnicu u Užicu. Svedokinja je saznala da su ga napali muslimani i da su, misleći da su ga ubili, ostavili.

05. oktobra svedokinja je sa suprugom, posle njegovog povratka iz bolnice, bila kod kuće i u jednom momentu Sreten je pošao prema štali da nahrani krave, kada je svedokinja čula pucnjavu i sin joj je doviknuo "pade tata". Tada je videla supruga da leži nepomično na 5 m od kuće prema štali.

Na 50 m dalje videla je Hasanovića sa puškom koji joj je opsovao majku četničku i naredio da izađe iz kuće u koju se ona povukla sa sinom. Ubrzo je u kuću ubačeno neko zapaljivo sredstvo koje je izazvalo požar, pa su počeli da se guše. Njen sin je iskočio kroz prozor, a svedokinja je čula pucnjavu i videla je da su napadači otrčali za njenim sinom, pa je pobegla na drugu stranu u obližnju šumu.

Dva dana kasnije - 07. oktobra tela poginulih u Divovićima su predati Srbima. Svedokinja je tada videla telo svog sina Svetozara kome je desno oko bilo izvađeno, desna ruka polomljena, imao je ranu na desnoj strani grudnog koša, a na majici koju je nosio primetila je veći broj rupa koje su nastale, kako pretpostavlja, udarcima noža.

Telo njenog supruga predato je bez glave i bez desne ruke. Na vratu je visio deo kože sa kosom sa temena glave. Njegova glava i ruka nisu pronađeni i leš je sahranjen bez njih.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Hasanović Izet,

2. Riđić Haris, od oca Muniba,

3. Mahmutović Edem, star oko 60 godina, koga je svedokinja videla kako iz njene štale, za vreme napada, izvodi kravu i kozu.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka Đokić Savke od 31. avgusta 1994. godine koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 378/94-6 i lekarska dokumentacija (dr Stanković).

 

 

I-189

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Gospić i okolina, druga polovina oktobra 1991. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U drugoj polovini oktobra 1991. godine pripadnici specijalnih jedinica MUP i ZNG Republike Hrvatske po unapred pripremljenom spisku prikupljali su viđenije Srbe - civile u Gospiću, trpali ih u kamione noću, odvodili, mučili i likvidirali.

24 leša - Srba iz Gospića pronađeno je kod Perušića i sudsko -medicinskom ekspertizom 19 je identifikovano.

Za veći broj drugih se osnovano sumnja da su pobacani u Katinu jamu, na 4 km od glavnog puta od Gospića ka Karlobagu, za tri lica se zna da su ubijena navodno pri bekstvu, ali se ne zna gde su pokopani.

Pohapšena su, odvedena i nestala sledeća lica:

 

I muškarci

  1. Barać Radovan službenik PTT Gospić
  2. Banjeglav Todor, konobar
  3. Bogić Jovo
  4. Bogić Rade
  5. Bunčić Slavko
  6. Bulj Dane, službenik Zavoda za socijalno osiguranje, star 55 godina, iz Gospića
  7. Vujnović Đuro
  8. Vujnović Milan, penzioner iz Karlobaga
  9. Gajić Nikola, penzioner, star 58 godina
  10. Draganić Branko, radnik u Ličkom Osiku (Teslin-grad)
  11. Đukić Đoko
  12. Đukić Sava
  13. Žakula Milan
  14. Ivanišević Milan
  15. Igrić Nedeljko, opštinski inspektor
  16. Janković Sveto
  17. Jokić Milojko, radnik MUP-a
  18. Kalanj Đorđe, istražni sudija, star 52 godine
  19. Korica Dane, penzioner
  20. Kovačević Milan
  21. Kovačević Nikica
  22. Kljajić Simo, novinar
  23. Krajnović Simo, penzioner
  24. Kuzmanović Branko, penzioner MUP-a, star 53 godine, iz Gospića
  25. Lazić Petar, vozač, star 42 godine
  26. Mašić Milan, penzioner
  27. Mašić Radovan, radnik
  28. Mandić Momčilo, penzioner MUP-a
  29. Marić Boro, šumski tehničar
  30. Miščević Nikola, penzioner MUP-a
  31. Mrkić Željko, radnik MUP-a
  32. Nikolić Mihajlo, šumski tehničar
  33. Orlović Miloš, medicinski tehničar iz Karlobaga
  34. Pantelić Milan, meteorolog
  35. Pavlica Đuro
  36. Pavlica Janko, trgovac iz Karlobaga
  37. Pavlica Milan
  38. Pavlica Nikola
  39. Pavlović Milan
  40. Pejnović Milan, radnik "Zagrebačkih transporta"
  41. Pejnović Mićo, radnik MUP-a
  42. Radmanić Gojko
  43. Rakić Dragan, službenik Zavoda za socijalno osiguranje
  44. Smiljanić Milan, invalid
  45. Smiljanić Stanko, službenik SIZ-a za penzijsko i invalidsko osiguranje, star 54 godine, iz Gospića
  46. Stojanović Bogdan, radnik u hotelu "Industrogradnja" iz Karlobaga
  47. Stojanović Nikola, penzioner
  48. Tomičić Boško, službenik u "Visočici"
  49. Trešnjić Nebojša, star 55 godina
  50. Ćopić Pajo, penzioner, star 70 godina
  51. Uzelac Milan, privatni mehaničar
  52. Hinić Gojko, radnik MUP-a
  53. Čubelić Milan, građ. tehničar
  54. Štulić Branko, zamenik javnog tužioca, str 54 godine
  55. Šuput Bogdan, inženjer šumarstva, star 56 godina, iz Gospića
  56. II žene

  57. Barać Danica
  58. Begić Ankica
  59. Vraneš Borka, penzioner
  60. Vraneš Dušanka, medicinska sestra
  61. Diklić Radmila, službenica Turist-biroa
  62. Đukić Marica, profesor u penziji
  63. Žakula Smilja
  64. Janković Milica
  65. Kalanj Mirjana, službenica, stara 46 godina, iz Gospića
  66. Mašić Soka, penzioner
  67. Miščević Marija, službenica suda
  68. Orlović Mileva, supruga Miloša, iz Karlobaga
  69. Pantelić Anđelka, trgovac
  70. Pantelić Mirjana, student, kćer Milana i Anđelke
  71. Pavlica Nada
  72. Pavlica Soka, supruga Janka, čistačica u karlobaškom MUP-u
  73. Panjević Ljubica, stara 75 godina
  74. Potkonjak Boja, penzioner
  75. Potkonjak Milica
  76. Radmanić, supruga Gojka
  77. Stanić Radmila, profesor hemije
  78. Trifunović Ljubica, penzioner

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Merčep Tomislav i pripadnici specijalne jedinice MUP-a Republike Hrvatske,

2. Orešković Tihomir, bivši emigrant,

3. Orešković Ivan, zvani "Grobar", brat Tihomira, jedan od organizatora "odbrane Gospića",

4. Petri Miroslav, rodom iz Perušića, predsednik HDZ, ranije radio u banci u Gospiću,

5. Norc Mirko, jedan od vojnih komandanata hrvatskih snaga, rodom iz Splita,

6. Rožić Ivica, zvani "Roki",

7. Marković Martin, zvani "Irfan",

8. Mažuran Ivan.

 

DOKAZ: Dokumentacija Komiteta pod brojem 4/0-49/94.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijave I-013.

 

 

I-190

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Derventa, naselje Čardak, 25 - 26. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Muslimansko-hrvatske oružane snage zajednički su napale naselje Čardak na periferiji Dervente koje je bilo naseljeno sa 90% Srba i tom prilikom ubile su 19 civila srpske nacionalnosti:

1. Tatomir Perica, rođen 1951. godine iz Dervente, sa stanom u Ul. 27. jula,

2. Popović Milojko, iz Ul. 27. jula, rođen 1962. godine,

3. Nikolić Petar, iz Jasikovačke ulice, star 40 - 50 godina,

4. Lazarević Veseljko iz naselja Gakovac i njegova supruga,

5. Lazarević Marija i njihov sin,

6. Lazarević Duško - svo troje iz porodice Latarević su poklani.

Svi leševi su po oslobođenju Dervente eshumirani i sahranjeni.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Duspada Ivan, načelnik Službe javne bezbednosti u Derventi,

2. Stanić Iko, predsednik HDZ za Derventu.

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 438/94-4 i 438/94-15, kao i spis broj 584/94.

 

I-191

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Bjelovar, sredinom 1991. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Srbi iz Bjelovara i okoline bili su podvrgnuti strahovitom pritisku i pretnjama da bi se iselili, a u tom cilju bile su im minirane i kuće.

Pored ostalih, bili su ubijeni:

1. Samarić Milenko, star između 35-40 godina, koji je bio oženjen i imao dvoje dece,

2. Dimitrije, star oko 60 godina, seljak iz Čađevaca,

3. NN seljak iz Bačkovice, star oko 27-28 godine, neoženjen.

Sva trojica su ubijena u šumi blizu sela Brzaja, pa su potom njihovi leševi bačeni u napuštene bunare.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Molnar koji je bio zaposlen kao vozač "Čazma-transa" iz Velike Pisavice kod Bjelovara i drugi pripadnici HDZ u Bjelovaru.

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 655/94.

 

 

 

I-192

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Ratkovica, opština Slavonska Požega, 23. mart 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pok. Večerinović Milka, koja je rođena 19. marta 1906. godine u Mašiću SO Nova Gradiška od oca Josipa Pavlovića, živela je sama pošto su članovi njene porodice pobegli kao Srbi zbog progona od strane ekstremnih Hrvata iz ovog sela.

Živela je u svojoj kući u selu Ratkovica i 23. marta oko 3 časa je ubijena, posle čega je njena kuća zapaljena tako što je podmetnut eksploziv.

Prilikom uviđaja, leš pok. Večerinović Milke pronađen je bez glave, koja je bila prethodno odsečena i odneta. Leš je prebačen u bolnicu u Slavonskoj Požegi gde je vršena obdukcija o čijem ishodu rodbina nije obaveštena, a nakon toga je sahranjena 25. marta na groblju u Ratkovici bez glave.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Bilješković Franjo,

2.-3. sinovi Crnković Mirka, od kojih se jedan zove Damir,

4. Lukić Ivo,

5. Bilobrk Juraj, svi iz sela Ratkovica, opština Slavonska Požega.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom Okružnog suda u Beogradu u predmetu Kri. 1554/94 koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 554/94 zajedno sa drugom dokumentacijom.

 

 

I-193

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Donja Dubica, opština Odžak, 20. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Selo Donja Dubica bilo je pretežno naseljeno srpskim stanovništvom i na dan 20. aprila 1992. godine iz zasede je bio ubijen Srbin:

1. Đurić Rajka, čiji je leš posle tri dana sahranjen u selu, a ranjeni su:

2. Goranović Steva,

3. Božić Rajko,

4. Božić Bora.

Ovo je bio signal za srpsko stanovništvo koje je napustilo posle ovoga Donju Dubicu i izbeglo u selo Novi Grad.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Andrijević Ante, veterinarski tehničar iz Vrbovca.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 554/94.

 

 

I-194

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sisak, Ul. Zagrebačka, sredinom 1991. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U avgustu 1991. godine saslušana svedokinja je saznala da je njen brat sa četiri člana svoje porodice ubijen u Sisku od strane Hrvata i da su zakopani u njihovoj bašti zbog toga što sinovi njenog brata nisu hteli da idu u hrvatsku gardu.

Tom prilikom su ubijeni:

 

1. Vila Mirko, rođen 1929. godine i njegova supruga,

2. Vila Evica, i njihovi sinovi,

3. Vila Mladen,

4. Vila Dušan i

5. Vila Željko.

Posle izvršenog ubistva, stan porodice Vila je opljačkan i sve je odneto, a u stan su se uselili neki Hrvati.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

N.N. Hrvati.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom 28. jula 1994. godine koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 339/94-12.

 

 

I-195

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Podgrađe, opština Prijedor, 29/30. avgust 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pripadnici muslimanske vojske upali su u selo, pa su tom prilikom ubili: Inđić Božu i Baltić Ostoju.

Inđić Božu, koji je rođen 1924. godine, muslimanski vojnici su vezali za sudoperu u njegovoj kući, pa su nakon toga zapalili kuću u kojoj je on izgoreo.

Baltić Ostoju, koji je pokušao da pobegne u svom putničkom vozilu "Zastava 750", ubili su u vozilu, koje su potom zapalili, pa je i on izgoreo.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Bešlagić Hamdija, musliman iz Kozarca, kod Prijedora.

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojvima 339/94-11 i 339/94-13.

 

 

I-196

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sijekovac kod Broda (Bosanski Brod), 26. mart 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U selu Sijekovcu, u kome je većinu stanovništva činilo muslimansko i hrvatsko stanovništvo, bilo je 50-60 srpskih kuća. 26. marta u popodnevnim časovima u šor u kome su se nalazile srpske kuće upala je jedinica hrvatske vojske koju je predvodio Prkača Marko.

Većina vojnika je bila maskirana čarapama preko lica, pa svedoci pretpostavljaju da se radi o njihovim komšijama Hrvatima i muslimanima iz Sijekovca. Preko megafona je pozvao Srbe da predaju oružje i ostavio im za to rok od 10 minuta.

Naselje sa srpskim kućama bilo je opkoljeno još pre isteka postavljenog roka i vojnici su počeli da ulaze uz opštu pucnjavu u srpske kuće i da isteruju stanovnike koje su zatekli. Muškarce su odvajali od žena i dece, pa su iz grupe muškaraca koje su izdvojili odmah na licu mesta ubili iz vatrenog oružja sledeća lica:

1. Zečević Jova, koji je zaklan u svojoj kući i tri njegova sina:

2. Zečević Milan,

3. Zečević Vasa,

4. Zečević Petar,

5. Milošević Luka i njegovi sinovi

6. Milošević Željko i mlađi

7. Milošević Dragan, koga su oteli iz ruku njegove majke,

8. Trifunović Sveta i

9. Radovanović Marko.

Jedan od vojnika, koji se tu nalazio, je Milošević Saši, koji je tada imao 9 godina, podneo nož pod vrat i rekao: hoćeš da i tebe zakoljemo, potom ga odgurnuo i rekao: ti si mali, neću tebe zaklati. Tako je Saša ostao u životu, a pre toga su ubili njegovog oca i dva starija brata.

Posle su tela Zečević Milana, Petra i Vase bačena na smetlište kod rafinerije u Brodu, a telo njihovog oca nije pronađeno.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Prkača Marko, Hrvat iz Slavonskog Broda,

2. Kovačević Zemir, musliman iz Sijekovca,

3. Čaušević Nijaz, zvani "Nedo", iz Sijekovca, koji je bio u uniformi "zelenih beretki".

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94-1, 2, 3 i 4.

 

 

I-197

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Bradina, 26. maj 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Posle napada na srpsko selo Bradinu, muslimani i Hrvati su oko stotinak žena, dece i staraca, Srba, zatvorili u osnovnu školu u Bradini. Među njima je bila i svedokinja. Noć je provela u toj školi, a sutradan oko 11 časova su je pustili da obiđe starog i bolesnog svekra Kuljanin Ratomira, rođenog 1914. godine, koji se nalazio u njihovoj kući u blizini škole.

Zatekla je svekra u kući na kojoj su se videli tragovi požara koji je on uspeo da ugasi.

Kada se vraćala, videla je muslimanskog vojnika Macića s nekim, njoj nepoznatim, oružjem kako cilja prema njihovoj kući u kojoj je ostao njen svekar. Čula je rafalnu paljbu i videla kako posle te paljbe gori krov na kući. Svekra nije videla da je izašao.

Bila je odvedena u logor u Čelebićima, a kada je posle 19 dana puštena, otišla je u Bradinu i umesto kuće zatekla zgarište, a na mestu gde je bila kuhinja našla je izgorelo telo svog svekra.

Muslimani su joj dozvolili da svekra sahrani u mesnom groblju.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Macić, zvani "Maca", iz okoline Konjica, muslimanski vojnik.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-22.

 

 

I-198

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Trebeško brdo kod Goražda, jul 1992 - januar 1993. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Muslimanski vojnici pod komandom Sejdića na Trebeškom brdu kod Goražda, u kući Omera Kulenovića, izložili su teškom mučenju Srbe iz sela Bučja i tom prilikom Čarapić Jovana iz Bučja, rođenog 20. 01. 1943. godine u Bučju od oca Boška, toliko tukli da je od zadobijenih povreda umro.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Sejdić Ahmed, iz Višegrada, komandant muslimanske vojne jedinice.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-15.

 

 

I-199

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Goražde, maj 1992 - sredina 1994. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Muslimanska policija i vojska je od početka ratnih sukoba u aprilu 1992. godine u Goraždu ubijala Srbe - civile u njihovim kućama, na ulici, u zatvoru ili u logorima. U stvorenoj klimi uništavanja Srba, ubistva su mogli da čine i civili, čak i deca, a da ih u tome niko ne sprečava.

Tako su u Goraždu ubijeni:

 

1. Apostolov Todor, iz Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

2. Vajagić Milan, iz Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

3. Vajagić Steva, iz Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

4-12. Vukašinović, 12 članova porodice, iz sela Bukvica, među kojima je bilo i žena i dece,

13. Vlaški Ilija, iz Baćaka, zatečen kod svoje kuće, zaklan,telo bačeno u obližnji potok,

14-17. Vukadin - Sava, Nikola, Buda i Milka (supruga, živa zapaljena u kući Nešković Vukosave), iz sela Osječani, zaseok Smreke. Sredinom 1992.godine, ubijeni u svojim selima,

18. Vukadin Milja,odvedena iz sela Osječani,

19. Vukmanović Rastko, iz Goražda, ubijen kada je Jusić Jasko aprila 1994. godine razjaren što je stan u koji je došao da se useli, zatekao zapaljen, a rečeno mu je da je to uradila vlasnica stana (mada su to uradili muslimani), otišao do kuće Nedimovića u Ul. Moše Pijade br. 62 i pucao po Srbima koji su polegali po zemlji ili bežali,

20. Vuković Koviljka, stara 65 godina, iz ulice 1. maja, nađena u toku 1993. godine mrtva u Drini,

21. Vuković Kojo, iz Goražda, koji je u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i kome se posle 15 dana gubi trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

22. Vuković Krsta, iz Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

23. Vuković Stojan iz Bigovića,

24-25. Gavrilović Lazar, star 92 godine i njegov sin Jovan, iz Crvljice, ubijeni u svom selu,

26-31. Lazar Gladanac, starac i još petoro Srba iz sela Borak Brdo i Grabovica.Ubijeni su u svojim selima. Starac Gladanac Lazar isečen je nožem na komade pred svojom kućom u Borak Brdu,

32. Danilović Zora, stara 50 godina, bačena sa terase petog sprata zgrade u Ul. Mira Šekarića u prvoj polovini 1994. godine,

33-37. Delić Dragan, Novica, Niko, Jovo i Radivoje bili su zatočeni u logoru u Mravinjcu, ubijeni sredinom 1992. godine,

38. Drekalo Miloš iz Brda, ubijen iz vatrenog oružja na pragu svoje kuće,

39. Đoković Branislav, star 40 godina, ubijen u garaži pored Drine u prvoj polovini 1994. godine od strane muslimanskih vojnika, pripadnika jedinice Ahmeta Sejdića. Leš nađen u Drini,

40. Đokić Milosav, iz sela Ilovača, naselje Nekopi, ubijen aprila 1992. godine,

41. Đoković Ivo, star 65 godina, iz Ul. Maršala Tita, ubijen u prvoj polovini 1994. godine od strane muslimanskih vojnika, pripadnika jedinice Ahmeta Sejdića, nađen mrtav u Drini,

42-43. Žmukić, Nikola i Uglješa, iz Crkvine, bili zatočeni u logoru u Mravinjcu

44. Zdjelar Milan iz Ul. MaršalaTita br. 36 i njegova supruga

45. Zdjelar Boja iz Ul. Maršala Tita br. 36, maja meseca 1992. iz Drine izvučen njen leš na kome je bilo devet prostrelnih rana i ubod nožem na vratu. Kada je Boja Zdjelar sahranjivana, prisutni muslimanski policajac je rekao da je i Bojin muž Milan "otplovio" niz Drinu,

46. Ignjatović Desanka, teško ranjena noću između 17. i 18. aprila 1994. godine, kada su u kuću porodice Čarapić, u kojoj je bilo više Srba, nasilno ušla dva naoružana muslimanska vojnika i pucala u nju. Desanka je od zadobijenih povreda kasnije umrla,

47. Ivanović Srećko, star 65 godina, ubijen je u svom stanu u Ul. 1. maja u Goraždu 01.12.1992. godine, a leš pronađen u toku 1993. godine,

48-49. Ivetić Trifun i njegova žena Bogdanka, iz Ul. 1. maja, ubijeni u prvoj polovini 1994. godine, nađeni mrtvi u stanu,

50-51. Jagodić i njegova supruga iz Mravinjaca,

52. Jakšić Milja, iz Ul. Sandžačkih brigada, supruga Jakšić Stojana, nađena u toku 1993. godine mrtva u Drini,

53. Jakšić Rade, iz zgrade u Ul. Sndžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

54. Jakšić Stjepan, iz Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

55. Janković Stojan, iz Goražda, ubijen sredinom 1992. godine u Goraždu od strane nepoznatog muslimanskog snajperiste dok je prelazio preko jedne čistine da bi se snabdeo vodom,

56-57. Jevđević Mišo, star oko 70 godina, njegova supruga i sin Milenko, star 35 godina, svi iz Ul. Ksenije Tanasković,

58-59. Jevtović Toma i njegova supruga Bogdanka, ubijeni u prvoj polovini 1994. godine ispred zgrade u Ul. 1. maja u kojoj su stanovali,

60-61. Jovović Nedeljko i Jovović Ljuboje, ubijeni nekim čvrstim predmetima udarcima po glavi ispred svojih kuća,

62. Komlen Koviljka, zadavljena i bačena u Drinu,

63. Komlenović Dragan, star oko 40 godina,

64. Komlenović Slavo, star oko 45 godina,

65. Kovač Zdravko, muslimanski vojnici Hodžić Zijo, Subašić Safet, Hodžić Šefko, Dedović Mirko i "Mile" su 26. maja 1992. godine izvršili pretres Zdravkovog stana u Ul. Sandžačkih brigada br. 18, a Zdravka odveli u nepoznatom pravcu. Kasnije se pričalo da je zadavljen žicom i bačen u Drinu,

66. Kušić Rajko, polovinom 1992. godine, odveden iz svog stana u Vitkovićima, streljan, telo bačeno u Drinu,

67-68. Labus Mirko i Labus Jovanka, odvedeni iz stana, i streljani i bačeni u Drinu 5. maja 1992. godine,

69. Laković Branko, sredinom aprila 1994.godine je izveden iz stana, poteran preko mosta na Drini, a zatim je pucano u njega,

70. Lazović Milan, iz Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden iz kuće dana 13. jula 1992. godine od strane muslimanske milicije, o kome njegova supruga kasnije nikad ništa nije saznala, pa pretpostavlja da je ubijen, kao i mnogi drugi u naselju Mahala kod džamije,

71. Lasica Boško, iz Goražda, u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i posle 15 dana gubi mu se trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

72. Lasica Đorđe, iz Goražda, u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i posle 15 dana gubi mu se trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

73. Leovac Dušan, star 63 godine, iz Ul. Ksenije Tanasković,

74. Lujić Branko, star oko 53 godine, iz Ul. Omladinske,

75-76. Marinković Rade i njegova supruga Anđa, iz Ul. Rasadnik,

77. Marković Desa, iz Goražda, stara 60 godina, ubijena je noću između 17. i 18. aprila 1994. godine kada su u kuću porodice Čarapić, u kojoj je bilo više Srba, nasilno ušla dva naoružana muslimanska vojnika i pucala u nju,

78. Marković Živko, iz Mirošica, ubijen u svom selu jer nije hteo da beži,

79. Mihajlović Milan, star između 25-35 godina, 4. maja 1992. godine odveden iz kolonije "1. maj", pretpostavlja se da je ubijen i bačen u Drinu,

80. Milović Danilo, jula 1992.godine odveden i ubijen u naselju Mahala,

81. Mitranović Slobodanka, stara 83 godine, iz Ul. Maršala Tita, ubijena u prvoj polovini 1994. godine, leš nađen u Drini,

82-112. Muškarci, njih 30, iz sela Kamen kod Goražda, kao i dva muškarca i jedna žena u Vitkovićima (iz porodice Kusić i Labus),

113. Mutlak Miloš, ubijen sredinom 1992. godine, telo bačeno u Drinu,

114. Nerić Kova, neutvrđenog dana 1993. godine u Goraždu, u naselju kolonije "1. maj", u svom stanu zadavljena je od strane muslimanskih policajaca. Njeno telo nađeno je u Drini i sahranjeno,

115-116. Nešković Vukosava i Nešković Milanko iz Osječana,

117. Nikolić Brana, starica, ubijena 17. jula 1992. godine na stepenicama zgrade u Ul. Sandžačkih brigada br. 18 vatrenim oružjem od strane muslimanskih vojnika među kojima je bio i sin učitelja Selimović Šefka,

118-119. Nikolić Dušan i Nikolić Brana, braća, početkom maja 1992. godine, odvedeni iz Dušanovog stana u Vitkoviće i tamo ubijeni klanjem,

120. Pajović Ranka, iz Goražda, ubijena je tako što su joj muslimanska deca kamenjem stukla glavu kao zmiji,

121. Pantović Pera, ubijen iz vatrenog oružja na kućnom pragu, polovinom maja 1992.god,

122. Pejović Milutin, iz Crkvine, bio zatočen u logoru u Mravinjcu, ubijen sredinom 1992. godine,

123. Perović Zora, bačena sa četvrtog sprata,

124. Pešić, žena, iz Pijevaca,

125. Radović Tihomir, iz Goražda, u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i posle 15 dana gubi mu se trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

126. Slobodanka, prezime nepoznato, ubijena u aprilu 1994. godine od muslimanskih vojnika, pripadnika jedinice Ahmeta Sejdića,

127. Sorak Zoran, iz zgrade u Ul. Sandžačkih brigada br. 12, odveden jula 1992. godine i ubijen u naselju Mahala kod džamije,

128. Spaić Mila, iz naselja Obarak, ubijena u svojoj kući iz vatrenog oružja,

129-130. Stojanović Marjan i njegova majka Koviljka, ubijeni su vatrenim oružjem u svom stanu 17. jula 1992. godine u Ul. Sandžačkih brigada br. 18, od strane muslimanskih vojnika, među kojima je bio i sin učitelja Selimović Šefka,

131-132. Stojanović Petko i njegov sin, iz Vitkovića,

133. Stojanović Uglješa, sa stanom u Ul. 1. maj br. 15, odveden 13. juna 1992. godine iz kolonije "1. maj"; pretpostavlja se da je ubijen i bačen u Drinu. Drina je izbacila leš koji liči na njega,

134. Tanivić, iz Goražda, u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i posle 15 dana gubi mu se trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

135. Terzić Anđelka iz Grabovice, ubijena sredinom aprila 1992. godine, prilikom upada muslimana u selo,

136. Todorović Branislav iz Goražda, u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i posle 15 dana gubi mu se trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

137. Todorović Budimir iz Goražda, u septembru 1992. godine doveden u zatvor u Goraždu i posle 15 dana gubi mu se trag, a stražari su kazali drugim zatvorenicima da je streljan,

138. Heleta Milko i Heleta Miladin, ubijeni 4. maja 1992. godine ispred svojih kuća,

139. Uljar Buda, iz sela Brda, zaklan ispred svoje kuće,

140. Čarapić Anđa iz Bučja, rođena 1939. godine od oca Milovana, umrla od iscrpljenosti i gladi u policijskom zatvoru u Goraždu,

141. Čarapić Darinka, stara 83 godine, zapaljena u kući u Ul. Sandžačkih brigada,

142. Čarapić Drago, iz Bučja, star oko 68 godina od oca Miće, umro od iscrpljenosti i gladi u policijskom zatvoru u Goraždu,

143. Čarapić Dušan, iz Bučja, rođen 1932. godine od oca Ostoje, umro od iscrpljenosti i gladi u policijskom zatvoru u Goraždu,

144. Čarapić Jovan,

145. Čarapić Radoje iz Bučja, od oca Milana, star 21 godinu, ubijen u prvoj polovini 1994. godine klanjem od muslimanskih vojnika pripadnika jedinice Ahmeta Sejdića; leš nađen u Drini,

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Efendić Hadžo, predsednik opštine Goražde, inspirator zlodela prema Srbima, predsednik SDA u Goraždu,

2. Ćuliman Kemal, sudija koji je učestvovao u odlučivanju o tome koji Srbi će biti pogubljeni,

3. Merkez Ibro, načelnik SUP-a Goražde organizator "rezervne policije",

4. "Hošo", inspektor SUP-a Goražde,

5. Kamenica, inspektor SUP-a Goražde,

6. Džeba Semir, inspektor SUP-a Goražde,

7. Đaković Mensur, inspektor iz Goražda,

8. Čeljo Irfan, inspektor SUP-a Goražde,

9. Sejdić Ahmet, komandant jedne od muslimanskih jedinica,

10. Hodžić Zijo, , muslimanski vojnik,

11. Subašić Safet, , muslimanski vojnik,

12. Hodžić Šefko, , muslimanski vojnik,

13. Dedović Mirzo, , muslimanski vojnik,

14. "Mile",, muslimanski vojnik,

15. Sin učitelja Selimović Šefka, iz Goražda, muslimanski vojnik,

16. Raščić Riad, zamenik predsednika SDA, inspirator zlodela prema Srbima,

17. Čelik Kemo, jedan od čelnika SDA, inspirator zlodela prema Srbima,

18. Šabanović Murat, iz Višegrada, kao potstrekač, jer je megafonom pozivao muslimane da ubijaju Srbe,

19. Jusić Jasko, iz Hubijada kod Goražda, pratilac muslimanskog komandanta desne obale Drine.

 

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka, i drugi dokazi koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 440/94-11, 12, 16, 18, 25, 42, 8, 13, 10, 14, 15, 4, 3, 9, i 6, 281/95-1,2,3,4,5,6 i 7; 594/94-1-12; 270/94; 183/94; 36/95; 295/95-1-2; 205/95-3,2; 462/94.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijava I-203 i 204.

 

 

PRILOG: Aneks: ratni zločini prema Srbima na produčju opštine Goražde.

I-200

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Žuberin, opština Nevesinje, 11. novembar 1994. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U selo Žuberin u kome nije bilo pripadnika srpske vojske i u kome su se nalazili samo stariji ljudi, žene i deca upala je grupa od oko 25 pripadnika muslimanske vojske, koji su tom prilikom ubili:

1. Čabrilo Maru, rođenu Gordić, koja je rođena 1911. godine od oca Trifka i majke Joke,

2. Čabrilo Darinku, rođenu Grahovac, rođenu 1929. godine od oca Riste

3. Čabrilo Milosava, rođenog 1940. godine

 

Čabrilo Mara se nalazila u svojoj kući pored svog bolesnog muža Lazara koji je ležao u krevetu kada je bila ubijena iz vatrenog oružja.

Čabrilo Darinka se nalazila sama u kući u momentu kada je bila ubijena, a potom je njena kuća zapaljena.

Čabrilo Milosav je počeo da beži i tada su ga ubili.

Tom prilikom su ranili Čabrilo Slavojku rođenu 1919. godine i Čabrilo Vida, rođenog 1934. godine.

Iz kuća su pljačkali novac, zlato i druge vredne predmete.

Više kuća je opljačkano i uništeno, a zapaljena je i mesna škola i kuće Čabrilo Toda, Čabrilo Draga i Čabrilo Dušana, kao i štale vlasništvo Čabrilo Draga i Čabrilo Darinke, u kojima su izgorele tri krave.

Zapaljena su i dva putnička automobila.

U kući Čabrilo Miladina, muslimanski vojnici su bili zatvorili 22 stanovnika sela Žuberine koje su držali zatvorene tri-četiri sata, da bi oko 14 časova, kada su se iznad sela pojavili srpski vojnici, pobegli iz sela.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Ćatić Ismet, rođen 1967. godine u selu Žulja, opština Nevesinje, od oca Smaje,

2. Kaminić Semir, rođen 1969. godine u selu Žulja, opština Nevesinje, od oca Halila,

3. Marić Ramo, rođen 1970. ili 1971. godine u selu Žulja, opština Nevesinje, od oca Bajra,

4. Šemić Šefkija, rođen 1965. godine u selu Kamena, opština Nevesinje, od oca Halila,

5. Medar Avda zvani "Žuti", rođen 1934. godine u selu Dabrica, opština Sokolac,

6. "Ciba" iz Stolca, koji se najverovatnije preziva Smajlović, star oko 25 godina i drugi pripadnici Armije BiH.

DOKAZ: Dokumentacija koja se nalazi u Komitetu pod brojem 705/94.

 

 

I-201

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sijekovac, kod Broda (Bosanski Brod), 8. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Noću, oko 1 čas, u kuću u kojoj se nalazila svedokinja, upali su hrvatski vojnici, koji su muža svedokinje, koji je bio invalid:

1. Sedlić Novaka, rođenog 27. 07. 1931. godine u Sijekovcu, od oca Dušana i majke Jovanke i brata

2. Brković Milorada

odveli u kupatilo gde su ih prvo tukli, a potom polili benzinom i zapalili.

Brković, koji je bio fizički jak, istrčao je i uspeo da pobegne. Za njim su pucali i na sedam mesta su ga ranili, ali je on uspeo da pobegne.

Za to vreme čula se vriska supruga svedokinje, Sedlić Novaka, pa je svedokinja pošla prema kupatilu. Međutim, hrvatski vojnici su je zaustavili i rekli joj: "Marš nazad jer ćeš goreti kao što su Milorad i Novak". Iz ovoga svedokinja izvlači zaključak da su izvršioci poznavali njenog supruga i brata i da su to najverovatnije Hrvati i muslimani iz njihovog sela.

Kasnije je svedokinja zatekla samo delove tela svog pokojnog supruga Novaka, dok je veći deo tela izgoreo. Leš se nalazio na pragu između kupatila i predsoblja.

Kasnije je posmrtne ostatke supruga sahranila u bašti, a posle oslobođenja Broda izvršena je eshumacija leša u prisustvu istražnog sudije i leš je sahranjen na groblju.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Prkača Marko, Hrvat iz Slavonskog Broda,

2. Kovačević Zemir, musliman iz Sijekovca,

3. Čaušević Nijaz, zvani "Nedo", iz Sijekovca, koji je bio u uniformi "zelenih beretki".

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka Sedlić Ljubice i druga dokumentacija koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94.

 

 

I-202

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Raspotočje, opština Zenica, 4. i 5. jun 1992. godine

 

 

KRATAK OPIS: Izuzetno brojne i snažne oružane muslimanske formacije u uniformama sa oznakama ljiljana i polumeseca, iznenada su 4. i 5. juna 1992. godine napale srpski deo sela Raspotočja kod Zenice i tom prilikom ubile nenaoružane civile:

1. Babić Radovan, star oko 30 godina, Srbin,

2. Zorota Stana, stara oko 31 godinu, Srpkinja i

3. Mišura Ana, stara oko 40 godina, Hrvatica, svi iz Raspotočja, koji nisu hteli da pobegnu ispred napadača, jer su poverovali obećanju da im se ništa neće dogoditi.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

Muslimanske oružane formacije u čijem su sastavu bili i braća:

1. Huseinspahić Džemal,

2. Husenspahić Kemal i

3. Husenspahić Mehmed, svi iz sela Gnjusi kod Zenice.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka od 04. jula 1994. godine, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 283/94-6.

 

 

I-203

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Grubišino Polje, 1991. godine

 

 

KRATAK OPIS: Milošević Spasa iz Grubišinog Polja koji je imao 38 godina, jedne noći je pozvan od strane policije na saslušanje i više se nikada nije vratio kući, a njegov leš je pronađen posle mesec dana u fazi raspadanja nedaleko od njegove kuće u Grubišinom Polju.

U avgustu 1991. godine, Bukovec je pucao iz automatske puške i teško ranio Srbina Bastašić Milenka iz Velikog Grđevca, koji je zbog tih povreda ostao težak invalid.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Tot Šandor, načelnik SUP-a u Grubišinom Polju,

2. Bukovec Krunoslav

 

DOKAZ: Zapisnik koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 427/4-94.

 

 

NAPOMENA: Dopuna izjave II-029.

 

 

 

I-204

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, Centralni zatvor, početkom jula 1992. godine

 

 

KRATAK OPIS: Kada su svedoka doveli u Centralni zatvor, prvo su ga pretukli, a onda se pojavio upravnik zatvora Bajramović koji je po saznanju svedoka pre rata bio kriminalac i u zatvoru u Zenici je bio zajedno sa Alijom Izetbegovićem.

Bajramović mu je rekao: ubićemo te, imaš šanse da ostaneš živ jedino ako nam sve kažeš, a mi imamo sve podatke o tebi i o tvojim aktivnostima. Potom je naredio da svedoka odvedu u ćeliju broj 78.

U toj ćeliji je zatekao penzionisanog zastavnika bivše JNA Stamenkovića, koji je bio sav modar i u krvi. Video mu je na čelu usirenu krv, pa kada je tu krv uklonio video je da mu je nožem urezano na čelu "SDS". Pitao ga je za šta je optužen pa mu je on rekao da ga optužuju da je kao pripadnik JNA posedovao snajper koji mu nisu našli. Sledeće noći njega su odveli i kako je svedok saznao ubili su ga.

 

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Bajramović Ismet, zvani "Ćelo", upravnik Centralnog zatvora u Sarajevu.

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 675/2-94.

 

 

I-205

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Podorašac, kod Konjica, jula 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Dana 12. jula 1992. godine iz sela Brđana kod Konjica Ibrahim Korić i Jasko Sutalić (po naređenju Nedžada Špaga) odveli su Dragana Živaka, rođenog 1963. godine, od oca Mirka.

Posle 18 dana Jasna Džumhur, predsednica Pogrebnog društva u Konjicu, obavestila je Mirka Živaka da je njegov sin mrtav i da je sahranjen na srpskom groblju na Musali u Konjicu.

Mirko je video grob na kome je stajala samo oznaka "Č" (četnik).

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Korić Ibrahim,

2. Sutalić Jasko i

3. Špago Nedžad.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-1.

 

 

I-206

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Brčko i put Brčko-Brezovo Polje, novembar 1992. godine i januar 1993. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pripadnici hrvatsko-muslimanskih oružanih formacija sa leve obale reke Save na teritoriji Republike Hravatske, pucnjima iz pešadijskog oružja prema desnoj obali reke, ubili su civile:

 

1. Arnautović Safeta, sin Saliha, rođen 01.01.1937. godine u Brčkom, koji se 08. novembra 1992. godine, oko 12 časova, sa suprugom Ramizom kretao Ulicom Braće Suljića u Brčkom, prema centru grada i

2. Petrović Petra, sin Nedeljka, rođen 27.11.1925. godine u Trnjacima, koji se 13. januara 1993. godine, oko 9-9,30 časova, kretao putem Brčko-Brezovo Polje, oko 300 metara prema Brezovom Polju.

 

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

Nepoznati izvršioci hrvatsko-muslimanskih oružanih formacija.

DOKAZ: Izjave svedoka, sve u spisima pod brojem 144/95-5.

 

 

I-207

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Brod (Bosanski Brod), 24. jun 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedokinja je stanovala u Bosanskom Brodu u naselju Skela, zgrada C, stan 14, sa suprugom i sinom, kada je 24. juna oko 01 čas u tu zgradu došla grupa od pet hrvatskih vojnika u uniformama HVO.

Kada su počeli da lupaju na vrata, u strahu, svedokinja je sa svojim sinom, starim 11 godina, izašla na balkon i skočila sa balkona na trećem spratu zajedno sa detetom, dok je u stanu ostao njen suprug Stojaković Slobodan, od oca Ranka, star 47 godina.

Tom prilikom svedokinja je bila teže povređena, ali je čula iz stana krike svog supruga koga su tukli, a kada se vratila u stan zatekla je na više mesta u stanu tragove krvi.

Sutradan su došli hrvatski vojnici sa zahtevom da pođe sa njima radi identifikacije, pa je na groblju prepoznala leš svog supruga čiji je vrat bio presečen, a u predelu grudi imao je veliki broj ubodnih rana od noža. Bio je sav u krvi. Od hrvatskih vojnika je obaveštena da je njen muž ubijen na udaljenosti od 50 m od zgrade u kojoj su stanovali i da je to učinila neka neobuzdana grupa njihovih vojnika.

Pošto je identifikovala leš svog muža, naredili su joj da plati sahranu, što je ona morala da učini.

Nakon ubistva supruga, svedokinju i njenog sina hrvatske vlasti su proterale iz Broda, u koji se ona vratila tek posle oslobođenja.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Kljajić Blaženko, vojnik HVO, koji se sada nalazi u Nemačkoj i drugi pripadnici HVO.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka Stojaković Dušanke koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94-19.

 

 

I-208

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Brod (Bosanski Brod), oko 20. juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pripadnici HVO likvidirali su u Ul. Svetog Save br. 96 u Bosanskom Brodu:

1. Mačinka Branka, njegovu suprugu

2. Mačinka Milevu i

3. sina, čije ime nije utvrđeno.

Svi troje su usmrćeni klanjem.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Kljajić Blaženko, star oko 25 godina, rođen u Brodu, čiji je deda u Drugom svetskom ratu kao pripadnik ustaša vršio zločine nad srpskim stanovništvom.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94-19.

 

 

I-209

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Jadranska magistrala između Posedarja i Masleničkog mosta kod Zadra, 3. jun 1991. godine oko 14,45 časova.

 

 

KRATAK OPIS: Tojagić Cvetko, rođen 14. marta 1958. godine u Derin Gaju, opština Gračac, od oca Milanka, kretao se sa svojom suprugom Tojagić Radojkom i šestogodišnjom ćerkom u službenom vozilu policijske uprave iz Zadra marke "Zastava 101" iz Zadra za Benkovac, gde je trebalo da ode kod porodice svoje supruge.

Na jadranskoj magistrali, između Posedarja i Masleničkog mosta, Tojagić je primetio da je put zaprečen teretnim kamionom i cisternom i počeo da zaustavlja vozilo da bi, na 50-60 metara ispred ovih zaprečenih vozila, 5-6 maskiranih osoba, među kojima je bio Ikić, počelo da puca u Tojagića iz pušaka i pištolja. Kada je Tojagić čuo pucnjavu, uplašio se i udario u teretni kamion koji je bio postavljen na putu. Tom prilikom ispao je iz vozila, dok su njegova supruga i kći ostale nepovređene u vozilu. U tom momentu, Tojagiću prilaze maskirani muškarci i Ikić, koji nije bio maskiran, pa Ikić vadi pištolj i puca u Tojagića nekoliko puta.

Njegova supruga je tada pala u nesvest, a njihova kći je sela pored oca i plakala. Jedan od maskiranih lica je prišao ćerci i udario je po licu i zapretio da ne sme nikome ništa da govori o ovom slučaju.

Tek nakon sat i 30 minuta došla su iz Zadra kola hitne pomoći, pa su odvezli Tojagića, koji je još bio u životu, u Medicinski centar u Zadru, gde je nakon nekoliko časova preminuo.

Tojagić je radio kao milicionar u SUP-u u Zadru, i od inspektora Jokića dobio je obećanje da će mu dati službeno vozilo da bi iz Zadra odveo suprugu i ćerku, koja je tog dana izlazila sa lečenja iz bolnice u Zadru. Tojagić je primetio da ga po Zadru prate njemu nepoznata lica i hteo je da napusti Zadar.

Po dogovoru u 7 časova došao je u SUP u Zadru po vozilo koje mu je Jokić obećao, ali mu je Jokić rekao da sačeka još sat-dva da bi mu ključeve od vozila dao tek oko 13 časova posle čega je Tojagić otišao u bolnicu gde su ga čekale supruga i ćerka.

Radojka je kasnije saznala da je vlasnik teretnog kamiona iz Grgurica kod Zadra i da je bliski rođak inspektora Jokića, sa kojim je ubijeni Tojagić radio u istoj kancelariji.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Ikić Ante, milicioner iz Zadra, rođen 22. 05. 1953. godine u Gorici, opština Zadar, od oca Josipa,

2. Jokić Milan, pomoćnik komandira Policijske uprave u Zadru, koji je nakon toga prekomandovan u Rijeku,

3. Brzoja Ivan, načelnik SUP-a u Zadru.

DOKAZ: Dokazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 220/94-2.

 

 

I-210

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Tinje u opštini Benkovac, 19. septembar 1991. godine oko 17,30 časova.

 

 

KRATAK OPIS: Na patrolu milicije Stanice javne bezbednosti Benkovac, koja se nalazila na službenom zadatku, pucano je iz zasede i tom prilikom pripadnik rezervnog sastava milicije Cupać Velimir je ubijen iz vatrenog oružja, dok je teško ranjeni milicioneri Popović Jovan i Suša Predrag.

Tom priliko Cupaću su nanete smrtonosne povrede i nožem u predelu vrata, glave i grudnog koša.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Erlić Holda, rođen 21. 09. 1969. godine u Tinju, opština Benkovac, od oca Zaharija, Hrvat, pripadnik ZNG Hrvatske,

2. Erlić Željko, rođen 12. 05. 1967. godine u Tinju, opština Benkovac, od oca Ante, pripadnik ZNG Hrvatske,

3. Erlić Ivica, rođen 23. 10. 1965. godine u Tinju, opština Benkovac, od oca Ilije, pripadnik ZNG.

DOKAZ: Dokaz se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod br. 220/94-47.

 

 

I-211

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Višegrad, 24. jul 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: 24. jula u Višegradu od strane muslimanskih vojnika, nedaleko od svoje kuće, ubijen je Ranko Samardžić, rođen 23. aprila 1931. godine od oca Pere.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Isić Kemal, muslimanski vojnik iz Višegrada,

2. Šuško Ibrahim, iz Višegrada,

3. Veletovac Hasen, iz Višegrada.

DOKAZ: Komitet 440/94-27.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijave I-139.

 

 

I-212

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Rudo, put prema Brodarima kod ušća Lima u Drinu, 9. septembar 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: 09. septembra na putu ka Brodarima, nedaleko od ušća Lima u Drinu, muslimanska vojna jedinica, kojom je komandovao Sejdić, otvorila je vatru na vidno obeleženo sanitetsko vozilo u kome su se nalazile Jojović dr Stojana i medicinska sestra Kastratović Ljubica, obe iz Ruda, zajedno sa vozačem i pratiocem.

Još dok je vozilo bilo u pokretu, teško je ranjena Jojović dr Stojana i verovatno je izdahnula pre nego što je pala u ruke muslimanskih vojnika, dok je Kastratović Ljubica samo lakše ranjena i uhvaćena je od strane muslimanskih vojnika, a kasnije ubijena. Vozač i pratilac uspeli su da pobegnu.

Tela obe žrtve, muslimanski vojnici su predali tek posle tri meseca, putem razmene.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Sejdić Ahmet, iz Višegrada, komandant muslimanske vojne jedinice.

DOKAZ: Komitet pod brojevima 440/94-32, 440/94-34 i 440/94-37.

 

 

I-213

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Jelašci, opština Višegrad, 1. avgust 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: 02. avgusta, u večernjim časovima, pripadnici muslimanskih vojnih formacija su napali selo Jelašci i iz vatrenog oružja ubili civile, meštane sela:

1. Savić Mila, rođenog 1943. godine, od oca Gvozdena,

2. Savić Petku, rođenu 1945. godine, od oca Dragomira,

3. Savić Radomira, rođenog 1949. godine, od oca Gvozdena,

4. Šušnjar Dragana, rođenog 1928. godine, od oca Jovana,

5. Šušnjar Slavku, rođenu 1930. godine,

6. Jeličić Trivuna, rođenog 1929. godine, od oca Velizara,

7. Jeličić Savu, rođenu 1920. godine,

8. Jeličić Mirjanu, rođenu 1960. godine, od oca Miloja,

9. maloletnu Jeličić Draganu, staru 8 godina,

10. maloletnog Jeličić Vidoja, starog 11 godina.

Žrtve su ubijene u njihovim kućama ili po izlasku iz kuća. Svi su imali više prostrelnih rana.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Sejdić Ahmet, iz Višegrada, komandant muslimanske vojne jedinice.

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 440/94-36 i 440/94-40.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijave I-139.

 

 

 

I-214

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Vlahovići, opština Višegrad, 9. jun 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: 09. juna u selu Vlahovići, na livadi zvanoj Krčevina, grupa muslimanskih vojnika ubila je civile, meštane sela Vlahovići:

1. Šimšić Dragomira, rođenog 1949. godine, od oca Momčila,

2. Šimšić Perku, rođenu Gogić, rođenu 1941. godine, od oca Vitomira i

3. Šimšić Božu, rođenog 1932. godine, od oca Obrena.

Ubistva Šimšić Dragomira i Šimšić Perke izvršili su Bajić i Šabanović iz vatrenog oružja, a Hurem je iz vatrenog oružja i klanjem usmrtio Šimšić Božu.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Bajić Hamdo, iz Velike Gostilje, opština Višegrad, od oca Asima i majke Mejreme,

2. Šabanović Adil, iz Male Gostilje, opština Višegrad, gde je i rođen 27. novembra 1972. godine, od oca Rifeta,

3. Hurem Ragib, zvani "Rapče", iz Male Gostilje, opština Višegrad, rođen 24. septembra 1960. godine, od oca Ragiba i majke Hajre.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka i krivična prijava Stanice javne bezbednosti Višegrad Ku. 6/93, koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-35.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijave I-139.

 

 

I-215

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Donja Lijeska kod Višegrada, 25. oktobar 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok Pecikoza se našao u blizini kuće Zečević Milke, kada su muslimanski vojnici, koji su napali ovo srpsko selo, izveli iz kuće Milku, koja je bila stara oko 50 godina, i ubili je.

On je to video sa odstojanja od 50 m. Prepoznao je da su to bili Marić, Kustura Alija i Zaim.

Oni su posle ubistva zapalili njenu kuću, kao i kuće drugih Srba iz ovog sela.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Marić Osman, iz sela Babića Potok kod Višegrada,

2. Kustura Alija, iz sela Okrugla kod Višegrada,

3. Kustura Zaim, iz sela Okrugla kod Višegrada,

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-29.

 

 

I-216

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Mesići, opština Rogatica, 26. juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Dana 26. juna 1992. godine, muslimanski vojnici su napali srpsko selo Mesići kod Rogatice i u naselju Hidroelektrane ubili Gladanac Neđu, iz Mesića, rođenog 25. avgusta 1922. godine u Sudićima, od oca Ostoje.

Na njegovom telu bilo je više prostrelnih rana i nekoliko ubodina od noža u predelu grudi i vrata.

Sutradan, kada je porodica sahranjivala Gladanca, muslimanski vojnici su dolazili i ometali obred sahrane.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Pripadnici muslimanske vojske.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-21.

 

 

I-217

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Borak brdo kod Goražda, početkom juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Početkom juna 1992. godine u selu Borak brdo, muslimanski vojnici ubili su Gladanac Iliju, starog oko 65 godina, pred njegovom kućom, tako što su ga nožem sekli na komade, pa su ga pre sahrane sakupili u šatorsko krilo i sahranili na srpskom groblju u Jabuci.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Pripadnici muslimanske vojske.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-21.

 

 

I-218

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Juka Prazina je u aprilu 1992. godine u Sarajevu je naoružavao muslimane i formirao vojsku koja je činila zlodela prema Srbima. Sredinom 1992. godine naoružani musliman "Ismo" ubio je neidentifikovanog Srbina, čije telo su rastrzali psi na srpskom groblju u Sarajevu.

Musliman Amir, koji stanuje u Ul. Španskih brigada br. 10, javno se hvalio da je ubio tri Srbina na Alipašinom mostu.

Samir Kafedžić, zvani "Kruško", zamenik Juke Prazine, u Mojmilu je ubio četiri Srbina tako što ih je vezao za jarbol zastave da budu štit od granatiranja sa srpske strane.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Prazina Juka, komandant muslimanske jedinice u Sarajevu,

2. Kafedžić Samir, zvani "Kruško", iz Sarajeva, rođen 1967. godine, zamenik komandanta muslimanse vojske,

3. Musliman pod imenom "Ismo", bez drugih podataka,

4. Muslimanski vojnik Amir iz Sarajeva, Ul. Španskih boraca br. 10, star oko 24 godine, šurak Čavkušić Emira.

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka, koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 440/94-19 i 440/94-33.

 

 

I-219

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sela Klisura i Bursići, opština Višegrad, 8. avgusta 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: 08. avgusta muslimanska vojna jedinica je napala srpska sela Klisuru i Bursiće, kod Višegrada, u kojima nije bilo srpske vojske.

Ispred kuće Kusmuk Marka u Klisuri, dok je on u blizini čuvao ovce, muslimanski vojnici su ubili dva Markova sina:

 

1. Kusmuk Milorada, rođenog 1961. godine i

2. Kusmuk Miloša, rođenog 1965. godine,

a kuću u kojoj su bile:

3. Kusmuk Danica, Markova supruga, rođena 1931. godine, od oca Dušana i

4. Vukašinović Joka, rođena 1914. godine, od oca Miloša, Markova tetka, zapalili su.

Danica je izgorela u kući, a Joka je uspela da pobegne iz plamena, ali su je odmah ubili muslimanski vojnici.

U istom selu ubijeni su i:

5. Kusmuk Drago, rođen 1954. godine, od oca Vesa i

6. Kojić Zoran, iz susednog sela Adrovići, rođen 1965. godine, od oca Ljuba.

Istog dana u selu Bursićima muslimanski vojnici su ubili:

7. Irčagić Božanu, rođenu 1905. godine i njenu ćerku

8. Irčagić Stanojku, rođenu 1933. godine, od oca Vojina.

Posle toga su zapalili Kusmuku kuću, dve štale, svinjac, šupu, kolibu i mlekaru, koji su izgoreli, i oterali 105 ovaca i 13 goveda, sve u vrednosti oko 700.000 DEM.

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Šišić Dževad, rođen 1961. godine u selu Bogdašići kod Višegrada, od oca Ismeta,

2. Muharemović Dževad, iz Međeđe kod Višegrada, rođen 1961. godine, od oca zvanog "Pobro".

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-20.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijave I-116.

 

 

I-220

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Selo Donja Lijeska kod Višegrada, krajem jula 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Krajem jula 1992. godine grupa muslimanskih vojnika, koju je predvodio Nuhanović Ramiz, upala je u kuću Rajak Radojke, rođene 1927. godine od oca Božović Milića, i Radojku je iz vatrenog oružja ubio Nuhanović na kućnom pragu.

Radojka je imala više prostrelnih rana po telu.

Posle ubistva, zapalili su kuću i sve prateće objekte (staju za stoku, svinjac, ambar za žito), sve u vrednosti 500.000 DEM.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Nuhanović Ramiz, iz sela Tustameđ kod Višegrada.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-30.

 

 

NAPOMENA: Dopuna prijave I-139.

 

 

I-221

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, 27. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Vojnici:

1. Ninkov Predrag iz Novog Sada i

2. Urošević Saša iz Šapca,

koji su se nalazili na obezbeđenju kasarne Druge armije, u slobodno vreme, bez oružja, ušli su u kafić koji se nalazio preko puta komande, da bi odigrali partiju bilijara.

Posle desetak minuta u kafić je ušao "Pavijan", koji je bio u civilu sa puškom "Tomson" u ruci, pa je prvo pucao u Ninkova, koji je sedeo za šankom i pogodio ga u glavu, tako da mu je razneo lobanju, a posle toga u Uroševića koga je pogodio sa dva metka u stomak. Urošević je bio prebačen u bolnicu Koševo, gde je iste večeri izdahnuo.

Kako je u kafiću u to vreme bilo više civila, bio je ranjen jedan dečak od 12-13 godina koji se tu zatekao.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. "Pavijan", pripadnik muslimanske teritorijalne odbrane.

DOKAZ: Iskazi koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 686/94-7 i 8.

 

 

I-222

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje civila

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, 29. april 1992. godine oko 11,30 časova.

 

 

KRATAK OPIS: Kada je vozač Divović Goran iz Šehovića, koji je prevozio hranu iz kasarne "Maršal Tito" u Sarajevu utovario hranu za vojnike u Komandi Druge armije, krenuo je sa svojim vozilom, na koje je na oko 200 m ispred Komande armije pucano od strane pripadnika muslimanske teritorijalne odbrane.

Tom prilikom Divović je bio pogođen u levu lopaticu, pa iako mu je odmah ukazao pomoć Radulović dr Branko, oko 15 časova je preminuo.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Efendić Hasan, musliman, komandant muslimanske teritorijalne odbrane BiH.

 

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojem 686/94-7 i 8.

 

 

 

II-068

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, logor u osnovnoj školi "Aleksa Šantić", maj 1992. - jul 1994. godine.

 

KRATAK OPIS: U podrumskim prostorijama OŠ "Aleksa Šantić", muslimanski policajci su izvodili zatvorene Srbe u hodnik ili druge prostorije i tukli ih do onesvešćivanja. Svedok navodi da je od tako zadobijenih povreda u vreme dok je on bio zatvoren u ovoj školi, umrlo oko 12 Srba. Na njegovim rukama su umrli:

1. Stamput Aleksa iz Sarajeva, koji je stanovao u naselju Hrasnica i

2. Stepanović Gojko koji je ranije radio u FAMOS-u, a čija je supruga radila kao medicinska sestra u Ilidži.

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. NN muslimanski policajci.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-3.

 

 

II-069

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Zatvor u atomskom skloništu hotela "Igman" na Igmanu, sredina februara 1993.

 

 

KRATAK OPIS: Dok je bio u zatvoru za Srbe u hotelu "Igman" na Igmanu, svedok je bio prisutan kad je Hodžić, koji je stalno tukao zatvorene Srbe, odveo zatvorenika Jadranka Glavaša u hotel "Mrazište" na Igmanu zajedno sa još nekoliko drugih Srba, među kojima je bio i Dragan Vuković, koji mu je po povratku pričao da su njega i druge muslimani tukli i da je od posledica tuče umro Jadranko Glavaš, koji je bio rodom iz Tarčina, a živeo u Sarajevu i bio star oko 27 godina.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Hodžić Nedžad, zvani "Nećko", muslimanski vojnik, rođen 15.03.1969. u Novom Pazaru, od oca Kemala.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-5 i 412/94-6.

 

II-070

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Selo Višnjik između Broda (Bosanski Brod) i Dervente, 9. jul 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Dok se nalazio u logoru u magacinu u naselju Tulek u Bosanskom Brodu, svedoka su, kao i ostale zatvorene Srbe, svakodnevno odvodili na kopanje rovova na položaju gde se nalazila muslimanska jedinica "Zmajevi od Bosne".

U grupi koja je 9. jula kopala rovove svedok je bio sa dr Duškom Marčetom iz Dervente koji je bio rodom iz Drvara.

Toga dana uveče došlo je do napada srpskih jedinica koje su potisnule "Zmajeve od Bosne", pa su, ozlojeđeni zbog toga, muslimanski vojnici postrojili pritvorene Srbe i počeli ih tući tako da je svaki zadobio veliki broj povreda. Tada je muslimanski vojnik čiji je nadimak "Bihač" pitao svakoga od Srba odakle je, pa kada je red došao na dr Marčetu i kada je on rekao da je iz Drvara, "Bihač" mu je opsovao majku četničku i rekao: "Ti si došao ovde da pomažeš", pa ga je potom izveo iz stroja i pred svima zaklao. Posle toga je ispalio čitav rafal iz automatske puške u njega.

Sutradan su odredili Aničić Cviju i Marković Mirka pa su oni otišli na mesto gde je bio ubijen dr Marčeta i njegovo telo su zakopali.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Garić Zoran, zapovednik logora Tulek,

2. Vojnik iz muslimanske jedinice "Zmajevi od Bosne" pod nadimkom "Bihač".

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojem 438/94.

 

 

II-071

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Logor u Hrasnici, 20. april 1993. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok je bio prisutan kada je jedan muslimanski vojni policajac, zbog bekstva četvorice zatvorenika, izveo trojicu zatvorenika, i to

1. Krstić Milana, koga je ubio iz pištolja pucajući mu u glavu,

2. Varagić Ranaka i

3. Kapetina Slavoljuba, koje je ubio pucajući im u grudi.

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Babić Zijad, upravnik zatvora u Hrasnici, pre rata stražar Centralnog zatvora u Sarajevu,

2. NN muslimanski vojni policajac, visok oko 170cm, crne puti, nosi crne nausnice, ima crnu bujnu kosu.

 

DOKAZ: Komitet broj 412/94-14.

 

 

II-072

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Paprica, kod Konjica, oko 1. juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok navodi da su njegovog brata Babić Branka, od oca Bože, iz logora u Čelebićima, odveli na rad van logora i da ga nisu vratili.

Njemu su tada kazali da je poginuo.

Kasnije je saznao da je Saldo izveo iz logora Babić Branka i Vukalo Milenka, oba iz sela Bjelovština kod Konjica, na mesto zvano Paprica, gde su ih Mušići ubili.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Saldo Drago,

2. Mušić Šabo i

3. Mušić Salko iz Bjelovštine kod Konjica..

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-15/1.

NAPOMENA: Dopuna prijave I-084.

 

II-073

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Srebrenica, septembar - oktobar 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pošto je svedok bio zarobljen, Tursumović mu je nožem napravio rez po grudima od čega mu je ostao vidan ožiljak. Nakon toga je bio doveden u zatvor u zgradi SUP-a u Srebrenici, gde je bio podvrgnut saslušanju. Tom prilikom su stavili mu cev od pištolja u usta, pa je Koljević povukao obarač, ali kako metak nije bio u cevi, čulo se samo škljocanje pištolja.

Posle toga su svi počeli da ga tuku, pa pošto su ga pretukli pozvali su na saslušanje Kukić Dragoljuba koga su oborivši na pod tukli, pa je ovaj u jednom trenutku reagovao tako što im je opsovao majku ustašku, na šta je Ahmetović uzeo cepanicu, koja se nalazila pored šporeta, i sa njom tukao Kukića po grudima sve dok nije izdahnuo. Posle toga su Kukićevo telo odneli i bacili negde kod Podravanja na deponiju.

Svedoka su nakon toga tukli istom cepanicom, pa mu je Ahmetović tada izbio zub. Kasnije su mu u tučama izbijeni svi preostali zubi, a rebra su mu polomljena na 14 mesta. Po nogama su mu gasili cigarete od čega su mu ostali ožiljci. Mokrili su mu u usta. Vešali su ga za noge na plafon tako što su mu noge vezali i zakačili za neke šine ispod plafona na kojima je bio jedan kotur, pa su na taj kotur provukli konopac kojim je svedok bio vezan.

Zbog ovakvog nehumanog ponašanja i slabe ishrane svedok je za 21 dan boravka u ovom zatvoru smršao 30 kg, tako da je prilikom izlaska na slobodu imao 62 kg.

U tučama zatvorenika učestvovao je i Orić Naser.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Tursumović Zulfo,

2. Koljević Mirzet, načelnik SUP-a,

3. Ahmetović Kemal, zvani "Kemo",

4. "Beli", stražar,

5. Orić Naser, komandant muslimanske vojske u Srebrenici

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 378/94-14.

 

 

II-074

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Derventa, naselje Čardak, 26. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Hrvatska i muslimanska vojska napala je naselje Čardak u kome su živeli Srbi, pa je tom priliko svedok bio uhapšen od strane hrvatske policije HOS-a, a posle toga su naredili svedoku i Popović Milojku, rođenom 1955. godine u Ceranima, opština Derventa, od oca Drage i majke Marice, da stanu uz zid.

Tada je jedan od hrvatskih vojnika ispalio rafal iz automatske puške i tom prilikom ubio Popovića.

Svedoka su nakon toga počeli da tuku nogama i rukama, a potom je došao neki njihov starešina koji je rekao da je u blizini tog mesta poginuo njihov desetar čije je ime Damir i naredio da svedoka dovedu na mesto gde se vodila borba i naredio mu da, sa brisanog prostora između Hrvata i Srba, izvuče leš poginulog hrvatskog vojnika, što je on morao da učini.

Posle ovoga svedoka Trivunovića su ponovo tukli da bi ga posle toga odveli u selo Polje, gde je bilo još 11 uhapšenih Srba. Svima su saopštili da će ih streljati, pa su ih postrojili za navodno streljanje.

U tom trenutku Petković Gavro, učitelj koji je rođen u selu Kalenderovci, a živeo u Derventi, počeo je da beži, što su pripadnici HOS-a iskoristili da ga s leđa ubiju.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Kruljac Mladen, zapovednik jedinice za specijalne namene i drugi pripadnici 108 brigade.

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom, koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 438/94-11 i 438/94-19.

 

 

II-075

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Logor u osnovnoj školi u Poljarima kod Dervente, 12. ili 13. juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Zapovednik logora Lipovac je ušao u prostorije gde su se nalazili zatvoreni Srbi, pa je postavio pitanje: "Ko je hteo da beži?" Svi su ćutali. Najpre je ispucao jedan rafal u plafon, a potom je naredio da svi logoraši izađu u dvorište i postroje se. Prvo je izveo:

1) Stjepanović Borisa, iz Srebrenika, koji je živeo u Zagrebu, rođen 10. 02. 1932. god, i pored žice u njega ispalio rafal iz automatske puške i tako ga usmrtio. Posle toga je pokazao telo Stjepanovića postrojenim logorašima i rekao im da ga je on ubio. Potom je iz stroja izveo

2) Marković Boru, iz sela Žeravac, opština Derventa, starog oko 28 godina, od oca Steve i pitao ga ko je hteo da beži, pa kad je on rekao da ne zna, naredio mu je da otvori usta, stavio mu cev od pištolja u usta i ispalio metak.

Tako su Stjepanović i Marković ubijeni u prisustvu svih logoraša u ovom logoru kojih je u to vreme bilo između 60 i 80.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Lipovac Ivica - "Damir", zapovednik logora, rođen 1969. godine u Polju, opština Derventa, od oca Ante.

DOKAZ: Komitet pod brojem 438/94, i 584/94.

 

 

II-076

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Derventa, logor u prostorijama Doma JNA, kraj aprila 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Prilikom jedne od masovnih tuča uhapšenih Srba iz naselja Čardak u Derventi, mnogi su tako pretučeni da su gubili svest.

Tom prilikom od zadobijenih udaraca pao je Đuraš Blagoje iz naselja Čardak, u Derventi, koji je stanovao u Ul. Kosovskih junaka, kome je tada prišla Kovačević Azra, koja je bila u vojnoj uniformi i nožem mu prerezala grlo, prokomentarisavši da to čini da bi lakše umro.

Nakon toga su terali zatvorene Srbe da ližu krv sa Đuraša. Posebno su ovo morali da čine Šarčević Ostoja i Garić Radojica, koji je morao Đuraša i da podiže kada je od udaraca pao, pre nego što ga je Kovačević usmrtila.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Kovačević Azra, iz Dervente.

 

DOKAZ: Komitet pod brojem 438/94, i 584/94.

 

 

II-077

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Derventa, 25. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pošto je grupa srpskih boraca, među kojima je bio i svedok, bila zarobljena u naselju Čardak na periferiji Dervente od strane pripadnika hrvatske 108. Riječke brigade, vezali su ih po dvojicu žicom i doveli u Živinice u zaseok Lovrića.

Grupu od 15 zarobljenih Srba najpre su naterali da progutaju po čašu od 2 decilitra soli bez vode.

Potom su im zapretili da će ih streljati, pa su izdvojili šestoricu za streljanje i to svedoka, Petković Gavru, Plavšić Sretena, Đurišić Mirka i još dvojicu i poveli ih prema jednom potoku.

Tada je iz te grupe Petković Gavro, nastavnik iz Dervente, pokušao da beži, što su hrvatski vojnici iskoristili i otvorili na njega vatru iz pušaka i odmah ga ubili.

Jedan od vojnika prišao mu je, stavio nogu na glavu i ispalio još dva metka iz pištolja u telo Petkovića, iako je on već bio mrtav.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Kruljac Mladen i drugi pripadnici 108 brigade.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 438/94-2.

 

 

II-078

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Brod (Bosanski Brod), logor u srednjoškolskom centru "Fric Pavlek", 13. avgust 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U ovom logoru je početkom avgusta 1992. godine bilo je oko 400 zatvorenih Srba u sportskoj sali.

Pred dolazak neke međunarodne misije, počeli su ih pripremati za tu posetu. Od pritvorenika je traženo da kažu da su u tom logoru dobrovoljno, da imaju šest kupatila i dobar smeštaj, iako su uslovi bili veoma loši.

Kada je došla ta misija, razgovor je vođen na engleskom jeziku, pa je Pajić Mirko, profesor muzike iz Dervente, koji je znao engleski jezik, na parčetu papira napisao da se u blizini nalazi još jedan logor u kome se vrše strahovita mučenja i nacrtao gde se taj logor nalazi, pa je u jednom momentu od jednog od članova misije zatražio cigarete i potom mu je ispod kutije doturio tu cedulju, što je osoblje zatvora opazilo.

Posle odlaska misije, Golubović je pozvao Pajića, pa su ga hrvatski vojnici počeli tući i to su činili puna dva časa, sve dok nije umro.

Kada su vojnici izašli iz sportske sale, saslušani svedok je pokrio telo pok. Pajića ćebetom, a sutradan je njegovo telo odneto i kasnije razmenjeno.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Golubović Ilija, zapovednik logora, iz Odžaka,

2. Begić Šiljo, bivši predsednik opštine u Derventi

3. Tolić iz Odžaka,

4. Ostojić Zdravko, iz Broda, koji su svi tukli pok. Pajića dok nije izdahnuo,

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka, pred istražnim sudijom koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojem 438/94-17, 438/94-23 i 438/94-4.

 

 

II-079

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Rabić, logor kod Dervente, maj ili jun 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Iz ovog logora su zatvoreni Srbi odvođeni na kopanje rovova za potrebe hrvatsko-muslimanskih oružanih snaga.

Iz jedne grupe u kojoj je bilo 15 logoraša, polovina je uspela da pobegne, među kojima je bio:

1. Kovačević Dragan iz Dervente i

2. Panzalović Nenad.

Ostali, koji nisu uspeli da pobegnu odmah su na mestu zvanom Spomenik bili ubijeni:

1. Gunjević Milorad iz Dervente, koji je radio u fabrici cevi "Unis",

2. Jovičić Miro iz Kulina kod Dervente,

3. Amzalović Nenad iz Donje Cerine,

4-5. Bikur ili Bokor Rade i njegov sin Željko,

6. Jovičić Miro iz Kulina, od oca Petra, star 23 godine,

7. Pavlović Savo iz naselja Čardak u Derventi, rođen 1956. godine.

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Hamzić Nihad, zvani "Fric", komandant logora.

DOKAZ: Komitet broj 438/94-4, 5, 6, 13, 20, 23 i 27; i 584/94-8, 6,34; i 55/95-39.

 

 

II-080

 

 

 

 

Sarajevo, kafić "Borsalino", Alipašino naselje 2, kraj juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Saslušani svedok je bio prisutan kada je Glavoguz, koji je najviše tukao zatvorene Srbe u zatvoru Juke Prazine u podrumu kafića "Borsalino", pretukao Novicu Draškovića iz Sarajeva, koji je od zadobijenih povreda umro.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Glavoguz Senad, pripadnik muslimanskih oružanih formacija.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 339/94-15.

 

 

II-081

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Bradina, polovina jula 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedokinje su muslimani, zajedno sa drugim ženama, kao i starijim muškarcima i decom, smestili u osnovnu školu u Bradini. Muslimanski vojnici upadali su u učionice gde su bili smešteni i sve ih tukli.

Svedokinje su videle kada je jedan muslimanski vojnik izveo iz učionice Kuljanin Bosiljku i videle su kako ju je tukao kroz hodnik dok ju je izvodio. Kuljanin Bosiljku više nikad nisu vratili, a svedokinje su kasnije saznale da ju je on ubio.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. "Škojo", muslimanski vojnik.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedokinja koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-29, 412/94-28 i 412/94-26.

 

 

II-082

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Goražde, juna 1992. godine

 

 

KRATAK OPIS: Telo ubijenog srpskog vojnika Bojana Radovića iz Goražda, muslimanski vojnici su držali dva dana na ulici u naselju kolonija "1. maj" u Goraždu i oko njega igrali i pevali.

Prilikom sahranjivanja pokojnog Bojana, njegov otac Ostoja Radović primetio je na Bojanovom telu 15 prostrelnih rana i druge povrede, iz čega se može zaključiti da je Bojan zarobljen, pa onda ubijen.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Merkez Ibro, načelnik SUP-a u Goraždu,

2. Efendić Hadžo, predsednik SDA u Goraždu

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 440/94-8.

 

 

II-083

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Gornji Potočari, opština Bratunac, jun 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Mitrović Dragan, rudar u penziji, rođen 1929. godine, iz sela Donjeg Magašića, bio je težak invalid i hodao je uz pomoć dva štapa.

16. juna je u neposrednoj blizini svoje kuće čuvao stoku kada su mu prišli Babajić, Ramić i Ibrahimović iz sela Glogove i nasilno ga odveli u muslimansko selo Čizmići i zatvorili u kuću Ćamila Muratovića. Tom prilikom su ga tukli po telu.

Sinovi Mitrovića su se 25. juna nalazili na brdu zvanom "Čuka", u neposrednoj blizini Čizmića, kada su počeli da ih dozivaju muslimani koji su Mitrovićevim sinovima predložili da pregovaraju u vezi sa razmenom Mitrovića.

Ovi su uslovljavali da im pokažu oca, pa su ga oni izveli ispred štale Ćamila Muratovića. Mitrović se jedva kretao pomoću štapa, pa im je doviknuo da je živ i da se dobro oseća.

Za Mitrovića su tražili da im daju 5 tona brašna ili 5 sanduka municije da bi ga vratili, što oni nisu imali. Posle su im doviknuli: "Pošaljite majku Jovanku. Nemamo šta da jebavamo, pa ćemo vam vratiti oca".

Ovakav postupak su Mitrovići ocenili kao ponižavajući, pa su u očajanju tražili od svojih drugova da ubiju oca kako ga muslimani ne bi dalje mučili i ponižavali, ali su ovi to odbili.

Mitrović je nakon toga bio sproveden u zatvor u Gornjem Potočaru, gde ga je upravnik zatvora Bešlić svakodnevno tukao i udarao mu glavu u zid, pa kada je pao, dotukao ga je čizmama, od čega je ovaj umro. Njegov leš je potom bačen u Potočansku reku, da bi posle toga bio odvezen na nekom kamionu u nepoznatom pravcu.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Bešlić Hajro iz Bratunca, upravnik zatvora u Gornjem Potočaru,

2. Golić Ejup, bivši auto-prevoznik, iz sela Glogova,

3. Babajić Sabrija, od oca Mehmeda, iz sela Glogova,

4. Ramić Murat, od oca Osmana, iz sela Glogova,

5. Ibrahimović Mujo, od oca Sulje, iz sela Glogova,

6. Muratović Ćamil, iz Čizmića,

7. Babajić Refik, od oca Rame, iz Glogova.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju Mitrovićevog sina Jovana, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 560/94 i spis Osnovnog suda u Zvorniku Ki. 70/93, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 266/1-94.

 

 

 

II-084

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Selo Brnjik, opština Lopare, juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pripadnici muslimansko-hrvatskih oružanih formacija iz Brnjika, 05. juna u popodnevnim časovima, napali su srpski deo sela, zaseok "Cvetkovići", pa je 5-6 pripadnika Vojske Republike Srpske iz Lukavice krenulo u pomoć da zaštiti i izvede iz zaseoka preostale civile.

Na putu prema zaseoku, iz vatrenog oružja je ranjen u predelu grudnog koša, a zatim zarobljen Đurić Goran, od oca Neđe, rođen u Lukavici 15.10.1936. godine.

Zarobljenog ranjenika su odveli u selo Brnjik, gde je ubijen u školskom dvorištu.

Osim rane iz vatrenog oružja, na lešu je konstatovan otvor u lobanji, veličine 10 h 15 cm nastao udarcem tvrdim i tupim predmetom u gornji deo glave.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

Pripadnici muslimansko-hrvatskih formacija iz Brnjika.

DOKAZ: Izjave i foto-dokumentacija, u spisima 171-95/3.

 

 

 

 

II-085

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Brod (Bosanski Brod), logor na gradskom stadionu, jun - jul 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U jednoj prostoriji bilo je smešteno između 80 i 150 zatvorenih Srba, pa kako se radilo o malom prostoru nisu mogli da legnu, već su morali da spavaju u sedećem položaju.

Vršena su strahovita mučenja tako što su zatvorenici izvođeni i udarani do iznemoglosti i dok se ne bi onesvestili.

Tuče su bile naročito česte u noćnim časovima, a kako bi koje mesto bilo oslobođeno od strane srpske vojske, teror se nad zatvorenim Srbima povećavao.

Od zadobijenih povreda u ovom logoru su umrli:

1. Čerek Slavko, rođen u Liješću, sa stanom u Brodu,

2. Radovanović Milan, zvani "Koruga", iz sela Zborišta,

3. NN vozač autobusa iz Broda.

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Jozić Luka, iz sela Koraće,

2. Kljajić Blažan,

3. Lepan Drago, iz Broda,

4. Slabić,

5. Taib,

6. "Britva"

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94-26.

 

 

II-086

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Brod (Bosanski Brod), logor na gradskom stadionu, 12. jula 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Kada je srpska vojska zauzela Odžak 12. jula, hrvatski vojnici su izveli pet zatvorenih Srba, među kojima su bili i:

1. Radovanović Milan i

2. Kostadinović Pejo, zvani "Koruga".

Celu tu grupu su tukli celu noć raznim predmetima i sva petorica su podlegla povredama.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Opačak Ante, zvani "Paraga" iz Vrela,

2. Kljajić Ivica, Hrvat, vojnik iz Kričanova,

3. Jozić Luka iz sela Koraće, opština Brod, pripadnik 101. Bosansko-brodske brigade HVO.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94-12.

 

 

II-087

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Namerno ubijanje uhapšenika - ratnih zarobljenika

 

 

MESTO I VREME: Brod (Bosanski Brod), logor na gradskom stadionu, juna 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok je bio očevidac kada je Štuc kastrirao Kušljić Zdravka iz Brodskog polja, opština Brod, koji je posle toga umro.

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Štuc Ante, u to vreme vojni policajac iz Broda.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom od 17. novembra 1994. godine, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 584/94-12.

 

 

III-058

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, logor u osnovnoj školi "Aleksa Šantić", maj 1992 - 1994. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Kada je svedok pošao da kupi hleb, bio je uhapšen od strane muslimanskih vojnika i zatvoren u logoru za Srbe u podrumskim prostorijama osnovne škole "Aleksa Šantić", gde su muslimanski policajci često tukli zatvorenike.

Jednom prilikom, grupa muslimanskih policajaca ga je tukla tako što ga je jedan od njih uhvatio za noge i digao ga, a drugi ga je udarao drvenom stolicom. Tukli su ga sve dok se stolica nije raspala. Kada se raspala, tukli su ga nogom od raspadnute stolice po raznim delovima tela sve dok se nije onesvestio. Posle toga su ga tukli gumenom palicom.

Pored tuče svedoka su naterali i na protivprirodni blud tako što je morao da uzme u usta ud drugog zatvorenika i obratno.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Šutalo Pero i drugi muslimanski policajci.

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-3.

 

III-059

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Aprila 1992. godine, pripadnici muslimanske vojske i policije počeli su sa pretresanjem stanova Srba u Sarajevu, pod izgovorom da traže oružje i pri tome su oduzimali vrednije stvari koje bi pronašli, preteći Srbima da će ih ubiti.

U vreme borbi, muslimanski vojnici su vezivali Srbe - civile za jarbole kao živi štit od granatiranja sa srpske strane.

Mnogi Srbi su prisilno odvođeni na kopanje rovova, a neki od njih su teško ranjeni prilikom kopanja rovova, kao T i Z.

Bez ikakvog osnova, Srbe su odvodili u razne zatvore i logore. Takvi zatvori ili logori bili su i u zgradi preduzeća "Jugokomerc", na Koševu, u prostorijama toplane u naselju Alipašino polje, na železničkoj stanici u Sarajevu, u kasarni "Viktor Bubanj", itd.

Tako je odveden u logor Jeličić Đuro, penzionisani milicionar, za koga se kasnije ništa nije saznalo.

U prostorijama Haman bara na Baš-čaršiji otvorena je javna kuća u kojoj su bile srpske žene i devojke, privedene i prinuđene na prostituciju.

Takva javna kuća otvorena je i u prostorijama pansiona "Monik", u Ul. Omera Maslića.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Prazina Juka, komandant muslimanske vojne jedinice,

2. Kafedžić Samir, zvani "Kruško", zamenik komandanta muslimanske vojne jedinice,

3. Azganović Jasmin, star 24 godine,

4. Kapidžić Suljo, star 40 godina,

5. "Ćelo", komandant 9. muslimanske brigade,

6. Topalović Mušan, zvani "Caco", komandant 10. muslimanske brigade.

 

DOKAZ: Zapisnici o saslušanju svedoka koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojevima 440/94-19, 440/94-23 i 440/94-33.

 

III-060

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Ferhatlije, kod Pazarića, 8. septembar 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: U kuću, u kojoj je svedokinja bila smeštena, upalo je oko 21 čas pet lica, od kojih četvorica u maskirnim odelima, a jedno u civilu.

Svedokinju su povukli za kosu i izveli je u dvorište, gde su je dvojica od njih počeli šamarati i štipati tražeći joj zlato i novac. Kako ništa nije imala da im da, naredili su joj da se skine što je ona odbila. Jedan od njih stavio joj je nož pod vrat dok ju je drugi skidao dok nije ostala potpuno naga.

Posle toga je jedan od njih raskopčao pantalone, seo na klupu, svedokinju povukao za kosu i naterao je da klekne i stavio joj polni organ u usta držeći je za kosu, sve dok se nije zadovoljio.

Nakon toga je ustao, a drugi joj je naredio da legne na klupu. Kako je ona to odbila, oborili su je na klupu, na leđa, i taj drugi ju je prinudio da ima sa njim polni odnos dva do tri puta. Posle ovoga, pridružila su im se i ostala trojica i stali su u krug i svedokinju bacali od jednog do drugog dok se nije onesvestila. Kada je pala na zemlju, obukli su joj šlafrok i na silu joj stavili zapaljenu cigaretu u usta i vređali je na razne načine. Pretili su joj da će je ubiti, kao i njenu decu, ako bude nekome nešto kazala.

Oko 23 časa su je uveli u kuću. Bila je toliko iscrpljena da su je dvojica vodila ispod ruke. Po ulasku u kuću pala je u nesvest.

Pošto je svedokinja izgubila mesečni ciklus, otišla je kod lekara muslimana i rekla mu šta se dogodilo. Lekar dr Ibizović je rekao da mu je žao što se to desilo zbog ponosa muslimanskog naroda, ali da je ona to zaslužila zato što joj je muž četnik koji ubija muslimanski narod i sa sobom nosi glave muslimanske dece. Dao joj je dve injekcije i time verovatno, po rečima svedokinje, prekinuo trudnoću ili poremećaj zbog pretrpljenog straha, pa je ponovo dobila mesečni ciklus i oslobodila se velikog psihološkog pritiska.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Pet lica muslimanske nacionalnosti od kojih su četvorica nosili uniforme.

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-10.

 

III-061

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Mostar, 7. jun 1994. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedokinja je kao Srpkinja živela u teškim uslovima pune dve godine i morala je da se krije po podrumima.

Kada je 7. juna pošla na česmu da zahvati vodu prošla je pored jednog žutog kombija pored koga je stajalo nekoliko civila i jedan od njih, za koga je kasnije saznala da se zove Sajo, rekao je njoj i drugim Srbima koji su nosili vodu da treba da se izvrši razmena sa Srbima i pitali ih da li i oni žele da budu razmenjeni. Prvo su im za tu uslugu tražili novac, a posle toga su pristali da svedokinju povedu na razmenu bez novca.

Tako je sa njima pošlo šestoro Srba koje su poveli putem prema Raštanima i na mestu zvanom Centar 2 u Mostaru su zaustavili su kombi ispred jedne jednospratne kuće sa velikim dvorištem u kome se nalazila i garaža. Sve su ih uveli u tu kuću, pa su svedokinju razdvojili od ostalih i odveli u jednu usamljenu prostoriju gde je Sajo počeo da je udara, a potom joj je drugi, za koga je saznala da se zove Mirsa, nasilno skinuo odeću i oborio je na pod. Pošto je vikala, rukom su joj zapušili usta, a drugom je držali, pa pošto su savladali njen otpor, prvo je sa njom obavio snošaj Sajo, a posle njega još dvojica muslimana.

Pri tome su je vređali kao Srpkinju i pojedini od njih su ponovili obljubu, što je sve trajalo oko dva časa.

Tom prilikom je ostala gravidna.

Nakon toga su se udaljili i kada je svedokinja ustala mogla je da konstatuje da u kući više nikoga nema.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Sajo, star oko 30 godina, musliman, sa crnom kosom, kratko ošišan. Na sebi je imao farmerke i šarenu košulju,

2. NN musliman koji je imao tetovaže na obe ruke, niskog je rasta, debeo,

3. NN musliman,

4. Mirsa, musliman, koji je samo držao svedokinju, udario joj nekoliko šamara i kada je vriskala zapušio joj usta. On je dosta mlađi od ostalih, a na sebi je nosio farmerke.

 

 

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedokinje pred istražnim sudijom Okružnog suda u Beogradu, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 460/94, kao i dokumentacija Ginekološko-akušerske klinike u Beogradu u kojoj je ovoj svedokinji nasilno izvršen prekid trudnoće u petom mesecu trudnoće u oktobru 1994. godine.

 

III-062

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Srebrenica, 1992 - februar 1994. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok, koji je star 70 godina, sa suprugom je živeo u Srebrenici gde je i rođen, u svojoj porodičnoj kući kao penzioner. Kada je veliki broj Srba pobegao iz Srebrenice, u kojoj je do rata živela trećina srpskog stanovništva, svedok je smatrao da je to stanje prolazno i da će se život normalizovati. Tako je u Srebrenici na kraju ostalo svega 21 lice srpske nacionalnosti.

Život za Srbe je bio težak. Svakodnevno su bili izloženi raznim maltretiranjima, najčešće od strane izbeglica muslimana koji su bacali kamenje na kuće Srba i demolirali ih, upadali u njihove kuće i pljačkali.

Svedoku su dva puta vršeni pretresi od strane muslimanske Vojne policije.

Prilikom prvog pretrsa oduzeli su mu svu hranu koju je imao u kući, kao i lekove i sve vrednije stvari. Prilikom drugog pretresa od patrole policije u kojoj su bili Hajruš i Safet iz Voljevice, pregledali su šta ima u stanu i uveče došli i odneli na silu odeću, donji veš supruge svedoka, čarape, sredstva za higijenu i mnoge druge stvari. Ova dvojica su nastavila to da čine i narednih šest večeri. U kuću su ulazili nasilno pa su tom prilikom i polomili ulaznu kapiju.

Zbog ovakvih postupaka, svedok se žalio Vojnoj policiji, pa mu je komandant Krdžić rekao da će preduzeti "odgovarajuće mere".

Zbog ubistava pojedinih Srba i stalnih maltretiranja, svedok nije smeo da izlazi preko dana iz svoje kuće, pa je to činio noću, a supruga, da se ne bi primetilo da je Srpkinja, morala je oblačiti dugačku haljinu kao muslimanke.

Uz pomoć Crvenog krsta, svedok je na kraju sa suprugom napustio Srebrenicu zbog svog teškog zdravstvenog stanja i neophodnosti da se podvrgne operaciji.

U Srebrenici je ostavio svu nepokretnu imovinu, kuću kaja se sastoji od prizemlja i sprata veličine 11 dž 8 m, sa placem i voćnjakom.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Krdžić Atif iz Osmača, koji je pre rata bio milicionar, komandant Vojne policije u Srebrenici,

2. Mehović Hakija, komandant Vojne policije u Srebrenici,

3. Mustafić Hidajet iz okoline Skelana, pripadnik Vojne policije,

4-5. Safet i Hajruš, oba iz Voljevice kod Bratunca, pripadnici Vojne policije.

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka, od 30. avgusta 1994. godine, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 378/94-3.

 

III-063

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Derventa, 26. april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok Adžić je uhapšen na ulici u Derventi, posle čega su ga pripadnici Riječke brigade, koji su ga uhapsili, tukli nogama i rukama, a jedan vojnik ga je udario kundakom po licu i tom prilikom izbio mu u donjoj vilici četiri zuba.

Potom su ga vezali i poveli u pravcu sela Polje gde živi samo hrvatsko stanovništvo, predstavili ga kao četnika meštanima koji su počeli da ga udaraju, pljuju, psuju mu majku srpsku i četničku. Potom mu je jedan vojnik makazama za voće rasekao desno uvo. Posle toga je uzeo nož i napravio mu rez u predelu grla, a na čelu mu nacrtao nožem krst sa četiri slova "S".

Drugi vojnik mu je naredio da sedne i ispruži levu nogu, pa mu je posuo po nozi alkohol i zapalio. Tako mu je napravio opekotinu od koje je ostao vidan ožiljak.

Posle toga su svedoka odveli između dve gomile slame koju su zapalili. Tako su ga držali dok mu se nisu javile opekotine na rukama.

Nakon toga je bio odveden u logor.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

Pripadnici Riječke brigade HVO.

 

DOKAZ: Lekarska dokumentacija i zapisnik o saslušanju svedoka pred istražnim sudijom, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 438/94-14, kao i svedoka pod brojem 438/94-19.

 

III-064

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Selo Polje kod Dervente, 25 april 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedoka su iz naselja Čardak na periferiji Dervente pripadnici 108. Riječke brigade odveli u selo Polje kod Dervente u jednu privatnu kuću. Tu su počeli da mu psuju srpsku majku i nazivaju ga četnikom i da ga udaraju nogama i rukama.

Potom mu je Jusanović naredio da stavi desnu ruku na sto, govoreći da će mu odseći jedan prst. Zamahnuo je nožem, ali je svedok instiktivno povukao ruku i izbegao udarac nožem. Jusanović mu je tada opsovao majku četničku i rekao: "Sad ću ti odseći dva", pa ga je udario nožem i probio mu desnu ruku tako da je vrh noža izašao kroz dlan i zabo se u sto. Ponovo je zamahnuo nožem i pogodio ga u dlan desne ruke u predelu malog prsta.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Jusanović Hangijad, zvani "Talijan", iz Dervente

 

DOKAZ: Medicinska dokumentacija i zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalaze u dokumentaciji Komiteta pod brojem 438/94-30, kao i svedoka koji je bio očevidac (438/94-2).

 

III-065

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Konjic, jun 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedokinju su, dok je uveče prolazila pored tzv. gornje benzinske pumpe blizu centra grada, dvojica muslimana u maskirnim uniformama uhvatili za ruke i uvela u jednu prostoriju benzinske pumpe, koju su koristili muslimanski vojnici i u kojoj je bio krevet, skinuli je nagu i prisilili da legne na krevet, pa su je silovala obojica.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. NN muslimanski vojnik, star oko 35 godina, srednje visine, puniji, crne kose, nosio brkove,

2. NN muslimanski vojnik.

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedokinje pred istražnim sudijom, koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-28.

 

III-066

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Sarajevo, maj - jul 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Svedok je živeo sa porodicom u Sarajevu. Početkom rata pravljene su hajke na Srbe, koji su hapšeni i privođeni. Ulaženo im je u stanove, vršeni su pretresi i odnošene su stvari.

U maju 1992. godine u svedokov stan su upala četvorica naoružanih muslimana iz jedinice Juke Prazine i izvršili pretres stana. Tražili su oružje, koje svedok nije imao. Posle nekoliko dana dvojica su ponovila pretres. Svedok je posle bio prinuđen da izbegava izlaske na ulicu.

Svedoka je, kada je pokušao da izađe iz Sarajeva, 18. juna uhapsila Jukina policija. Priveli su ga u prostorije jedne zgrade u blizini Vojničkog Polja. Odmah po dolasku u ovu zgradu svedok je saslušan, posle čega su ga odveli u drugu prostoriju gde su bila 4 policajca koji su odmah počeli da ga udaraju palicama i šakama po svim delovima tela. Svedoku je počela da teče krv iz rana na licu. Psovali su ga i pretili mu da će ga ubiti.

Istog dana svedoka su odveli u stanicu milicije u Svrakino selo u zatvor u opštini Novi Grad. Tu su mu naredili da se umije, pa su ga saslušavali. Za vreme saslušanja, svedoku su policajci pretili da će ga streljati ako ne prizna.

Svedok je prenoćio u prostoriji punoj fekalija sa još trojicom uhapšenih. Jedan od njih je bio Milorad Surla.

Jedan policajac ga je pozvao pa ga je udario pesnicom u lice i otišao.

Sva četvorica uhapšenih prebačeni su sutradan u Centralni zatvor u Sarajevu i tamo je svedok opet saslušavan.

Posle tri dana, svedoka su prebacili u kasarnu "Viktor Bubanj" gde je smešten u ćeliju gde je bilo još 11-12 uhapšenih Srba.

Svedoka ovde nisu saslušavali i tukli, ali su to radili sa drugim zatvorenicima.

Svedok je saznao da je u ovom logoru od zadobijenih povreda umro Matić Slobodan iz Sarajeva.

U ovom logoru su spavali na betonu, a na svaka dva zatvorenika bilo je jedno ćebe. Hrana je bila izuzetno loša. Dva puta dnevno dobijali su po parče hleba i malo kuvanih makarona ili pirinča. Po neki put bi dobili i dve-tri kašike kačamka.

Svedok je u zatvoru oslabio 20 kilograma.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Prazina Juka, komandir policije,

2. NN muslimanski vojnici.

 

DOKAZ: Zapisnik o saslušanju svedoka koji se nalazi u dokumentaciji Komiteta pod brojem 412/94-2.

 

III-067

 

 

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa civilima

 

 

MESTO I VREME: Odžak, sredinom maja 1992. godine.

 

 

KRATAK OPIS: Pošto je škola u Odžaku bila prenatrpana zatvorenim Srbima jedan broj žena su smestili u privatne kuće.

Jović i Dujak su svedokinju i njenu sestru, čije ime navodi, smestili u jednu napuštenu kuću u blizini škole. Zaključali su ih i rekli da ne smeju nigde da izlaze.

Narednog dana su njih dvojica došli u tu kuću i pod pretnjom da nemaju drugog izbora obe su silovali.

Otpor koje su svedokinja i njena sestra pružile bio je bez uspeha, pri čemu su im pretili da će dovesti desetoricu drugih da bi ih svi silovali.

Posle toga su dolazili savkodnevno i na isti način ponavljali silovanje.

Svedokinje nisu imale mogućnosti da negde pobegnu, jer je svuda okolo bila hrvatska i muslimanska vojska.

 

 

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

1. Jović Mato, pripadnik vojne policije,

2. Dujak Miroslav, iz Odžaka, koji je