ODSECANjE GLAVA SRBIMA U FUNKCIJI GENOCIDA

NAD SRBIMA U BIVŠOJ BIH

 

 

U časopisu "Novi voks", koji izlazi u Sarajevu, zastupani su najekstremniji muslimanski stavovi i otvoreno propagiran genocid prema srpskom narodu.

Tako je u broju 3 "Novog voksa" od oktobra 1991. godine na stranici 40, u rubrici "Dokumenti" objavljen članak pod naslovom "Šta sa Srbima u muslimanskoj Republici Bosni i Hercegovini", u kome se, između ostalog, navodi:

"1. Svaki pojedinac Srbin mora biti svijestan odgovornosti cjelokupnog naroda za njegove nekontrolisane postupke. Kazna za učinjena zlodjela biće kolektivna - za jednu srušenu muslimansku kuću biće srušeno deset srpskih, za jednog mrtvog muslimana biće likvidirano 100 Srba. Za jednog ranjenog muslimana ovisno o težini rane 10 do 50 Srba.

2. Svi Srbi rade radno vrijeme od 12 sati na dan, plate su im srazmerne lojalnosti svih zaposlenih i u pravilu su za 30% niže od plata muslimana na istom radnom mestu.

...

9. Dobar Srbin je živ i poslušan Srbin; ili mrtav neposlušan Srbin...".

 

Na naslovnoj strani ovog časopisa br. 3 koji je izašao pola godine pre nego što je u aprilu 1992. godine proglašena takozvana Republika BiH uz najavu "Sprema se Handžar divizija" dat je crtež u boji naoružanog muslimanskog vojnika ispod koga se nalaze odsečene glave srpskih rukovodilaca Karadžića, Koljevića, Miloševića i Šešelja, s tim što muslimanski vojnik drži jednu podignutu nogu na Karadžićevoj odsečenoj glavi.

Handžar divizija je bila vojna jedinica sastavljena od muslimana iz Bosne i Hercegovine koja se za vreme Drugog svetskog rata, pošto je prethodno prošla specijalnu obuku u Francuskoj i Nemačkoj, borila na strani fašističke Nemačke, a ostala je zapamćena po ratnim zločinima koje su pripadnici ove divizije počinili nad srpskim narodom.

Ova naslovna strana bila je najava onoga što će početi da se događa Srbima godinu dana kasnije, kada je na prostorima bivše BiH otpočeo građanski rat.

Dolazi do masovnog genocida nad srpskim narodom, koji se posebno ispoljava u ubistvima izvršenim odsecanjem srpskih glava, što je bilo karakteristično za turski period vladavine na ovim prostorima, kada su takođe Srbima bile odsecane glave. To je opisano i u delima Ive Andrića koji je rođen na ovim prostorima i koji je jedini jugoslovenski posac koji je dobio Nobelovu nagradu.

Navešćemo neke primere ubistva Srba u bivšoj Bosni i Hercegovini kojima su bile odsečene glave:

 

 

1. Pripadnik hrvatsko-muslimanskih oružanih formacija Zvonko Zovko iz Podorašca kod Konjica je Srbinu Sretku Kuljaninu iz Bradine kod Konjica, zarobljenom u Bradini, odsekao glavu 26. maja 1992. godine, odneo je u Konjic, kao trofej, šutirao po ulicama i na kraju nabio na kolac.

Kada je 28. maja saznala za ovo, njegovoj supruzi Branki, koja je bila u sedmom mesecu trudnoće, otpočeo je porođaj. Međutim, kada su je odveli u Konjic kod ginekologa - muslimanskog lekara dr Jusufbegovića, on je odbio da joj pruži pomoć iako joj je bio pukao vodenjak, i vratio je u logor Musala u Konjicu, gde je ona 14. juna 1992. godine rodila dete, koje je po nalazu Instituta za majku i dete u Beogradu rođeno sa atrofijom mozga i očnog živca (u drugoj godini je konstatovan upadljiv zastoj u razvoju motorne funkcije koji se ispoljavao u nepotpunoj kontroli glave, nesposobnosti da sedi, neoslanjanju na noge i oštećenje vida - kolutajući pokreti očnih jabučica i nemogućnost fiksiranja izvora svetlosti). Po mišljenju lekara ove ugledne dečje zdravstvene ustanove, ovo je posledica prevremenog porođaja i nepovoljnih faktora koji su prethodili rođenju deteta sa prognozom da će dete biti doživotno težak invalid.

Dokaz: dokumentacija Komiteta 106/94.

2. U selu Ledići u opštini Trnovo posle 08. juna 1992. godine, ostalo je svega 13 Srba - starijih muškaraca i žena, od kojih su većinu poubijale muslimansko-hrvatske vojne formacije kojima je komandovao Godinjak Ethem, pre rata načelnik SUP-a u Trnovu.

Tako je ubijen Mijovčić Rade, od oca Alekse, star 70 godina. Prilikom pronalaska njegovog leša 07. avgusta, utvrđeno je da je glava pokojnog Rada bila odvojena od ostalog dela tela.

Leš Vasić Savke, od oca Nikole, stare 78 godina, koja je zaklana na svom kućnom pragu, pronađen je takođe bez glave.

Poslednjih petoro preostalih Srba iz sela Ledića su 18. i 19. juna 1992. godine pronašli i uhapsili pripadnici Godinjakove jedinice. Njih su oterali u pravcu Treskavice i usmrtili ih na mestu zvanom " Ledička krivina".

Prilikom uviđaja koji je izvršen nakon što su Srbi oslobodili ovu teritoriju, pronađeni su bez glava leševi svih ovih pet Srba: Mijovčić Tankosave, od oca Jovice, stare 70 godina, Vasić Ljubice, od oca Đure, stare 84 godine, Vasić Ikonije, od oca Lazara, stare 92 godine, Vasić Zorana, od oca Jovana, starog 71 godinu i Vasić Milke, od oca Danila, stare 56 godina.

Tom prilikom tri glave nisu pronađene, dok su dve glave pronađene odvojene od tela.

Dokaz: 228/94-30.

3. Na dan 05. oktobra 1992. godine u selu Divovići kod Bratunca, muslimanske oružane formacije su napale kuću Đokić Sretena a dva dana kasnije tela poginulih u Divovićima predata su Srbima.

Tom prilikom je telo Đokić Sretena predato bez glave i bez desne ruke. Na vratu je visio deo kože sa kosom sa temena glave.

Glava i ruka nisu pronađeni i leš je sahranjen bez njih.

Dokaz: 37/94-6.

4. Lukić Nedeljko, star 52 godine, ubijen je u voćnjaku ispred svoje kuće u selu Vujičiću kod Brčkog 14. septembra 1992. godine, posle čega mu je glava odsečena i odneta. Sahranjen je bez glave.

Dokaz: 144/95-10 i 617/95-14.

5. Musliman Dugalić Ejub, pripadnik "interventnog voda" u Slavonskom Brodu je na Petrovdan 12. jula 1992. godine odveo od kuće Đerić Mirka iz sela Donja Močila kod Broda.

Nakon maltretiranja i mučenja ga je vratio u njegovu kuću, gde ga je ubio u kupatilu. Posle toga mu je odsekao glavu i ostavio je na tavanu.

Dokaz: 227/95-15.

6. Soldan Ivko je neutvrđenog dana u julu 1992. godine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda doneo dve odsečene ljudske glave i pokazivao ih po Sijekovcu i u kafani Hazima Ćutića govoreći da su to glave Srba koje je on pobio.

Dokaz: 227/ 95-15.

7. Srbima Pudić Stojanu i Jovičić Perici koje su zarobili pripadnici 108. brigade Bosanske Posavine prilikom napada na selo Bodelište u martu 1993. godine, takođe su bile odsečene glave.

Prilikom obdukcije leša Pudić Stojana je dato mišljenje da je odsecanje glave izvršeno najverovatnije u dva dela. U prvom delu je izvršeno presecanje mekih tkiva vrata oštricom zamahnutog mehaničkog oruđa, a u drugom delu je izvršeno presecanje tela četvrtog vratnog kičmenog pršljena oštricom teškog i zamahnutog mehaničkog oruđa. Njemu su, po mišljenju veštaka, najverovatnije prvo nanete rane u vidu prostrelina donjih ekstremiteta, a zatim mu je, dok se nalazio u ležećem položaju i dok je bio u životu, odsečena glava, a prostrelne rane na glavi i na grudima su nanete nakon odsecanja glave.

I za Jovičić Pericu je dato slično mišljenje. Prvo su mu nanete razderno-nagnječne rane na levoj strani lica sa dvostrukim prelomom donjovilične kosti, a zatim mu je, dok se nalazio u ležećem položaju i dok je bio u životu, odsečena glava. Ustrelina iz ručnog vatrenog oružja u predelu leve dojke naneta mu je posle smrti, tj. nakon odsecanja glave.

Dokaz: 144/95-9.

8. Ivanović Marko iz Lisovića kod Trnova, ubijen je odsecanjem glave koja nije pronaćena sa njegovim lešom 06. juna 1992. godine, kada su Srbi oslobodili ovo selo, pa je i njegov leš sahranjen bez glave.

Dokaz: 228/94-26.

9. Popović Janko je ubijen 07 jula 1992. godine u Gornjoj Presjenici kod Trnova klanjem pred svojom kućom. Nakon toga mu je odsečena glava.

Dokaz: 228/94-15.

10. Glava zarobljenog vojnika Republike Srpske, Parežanin Darka, koji je zarobljen 30. juna 1992. godine u Škoripovom Gaju kod Trnova, bila je odsečena.

Istovremeno je zarobljen i Popović Spasoje, čija glava je takođe odsečena ali ni ona nije pronađena, pa je i njegov leš sahranjen bez glave.

Dokaz: 228/94-32.

11. U selu Mirušić u opštini Foča je ubijen Živko Marković, star 61 godinu.

Njemu je odsečena glava koja je posle toga bila stavljena na jedno drvo. To je učinjeno 20. maja 1992. godine. Odsečena mu je glava, leva ruka, koža je odrana, a stomak rasporen i natopljen solju.

Dokaz: 36/95.

12. Četiri pripadnika Vojske Republike Srpske su bila zarobljena 13. novembra 1994. godine na Hercegovačkom ratištu. Nakon zarobljavanja su odvedeni u podrum Muzeja revolucije u Jablanici, koji je bio pretvoren u logor za Srbe. U decembru 1994. godine su ubijeni.

Simić Mirko je usmrćen odsecanjem glave, što je učinio pripadnik muslimanske vojske Salčin Adnan, odsekavši mu glavu sabljom. Njegov leš je predat prilikom razmene u Podveležju bez glave, što je konstatovano i na obdukciji izvršenoj 18.03.1995. godine.

Dokaz: 392/95 i 371/95.

13. Maleš Niko, rođen 1931. godine, ubijen je 07. aprila 1992. godine u selu Rilić u opštini Kupres, tako što mu je odsečena glava.

Dokaz: 117-95-4.

14. U srpskom selu Brežani, opština Srebrenica, pripadnici muslimanskih oružanih snaga su u napadu izvedenom 30. juna 1992. godine ubili 19 meštana pripadnika srpske nacionalnosti. Leš Novaković Miloša iz zaseoka Ćićevca je nađen sa odsečenom glavom.

Dokaz: 493/94-9, 493/94-5, 493/94-6, 493/94-7, 493/94-8 i 635/94-9.

15. Mlađenović Slavko, od oca Ljubomira, rođen 1965. godine, ubijen je 08.08. 1992. godine u napadu na selo Ježestice, opština Bratunac.

 

 

Sahranjen je bez glave koja mu je odsečena i odneta.

Dokaz: 68/94 i 635/94-28.

16. U napadu koji je 20.11.1992. godine izvršen na selo Vrasaliće, u opštini Rogatica, ubijen je Kovačević Miloš star oko 65 godina, u koga je ispred njegove kuće pucao Balaš Rusmir. Kada je Miloš pao na zemlju, Rusmir mu je odsekao glavu i desnu ruku do lakta, a zatim mu je nožem odsekao polni organ, a potom su glava i polni organ bačeni nešto dalje od tela.

Dokaz: 137/95-8.

17. Ožić Pero je ubijen u toku 1993. godine u Fojnici, tako što su ga prvo naterali da iskopa sebi grob, zatim su ga ubili i odsekli mu glavu. Za ubistvo je odgovoran Omer Pobrić, koji je pre rata bio komandir milicije u Fojnici.

Dokaz: 319/95.

18. U sukobima muslimanskih oružanih snaga i snaga Vojske Republike Srpske koji su se 05.11.1992. godine odigrali na području Kamenice, opština Zvornik, muslimani su zarobili i usmrtili zarobljenike tako što su Grabovica Vladi, Đokić Savi, Božić Dragomiru, Tijanić Slavku, Kazanović Savi i Pavlović Radomiru odsekli glave.

Božić Dragomiru je telo bilo iskasapljeno a glava odvojena od tela.

Glava Tijanić Slavka je pronađena bez očiju, ušiju i nosa, a u grudima mu je pronađena gvozdena šipka prečnika 6 mm, dok su mu vrat, noge i ruke bili vezani čeličnom žicom.

I Kazanović Savi je glava odsečena, grudi probijene velikim ekserom, a on zakovan za jedan hrast i razapet.

Pronađena je i glava bez tela za koju se pretpostavlja da je pripadala Grabovica Milošu.

U Kamenici su 05.11.1992. godine takođe ubijeni: Ašćerić Miladin, star 28 godina, Tešić Mićo, star 24 godine i Milinović Nikola, star 27 godina. I njima su glave bile odsečene.

Dokaz: 184/94-5, 184/95-6, 184/95-7 i 184/95-8.

19. U napadu koji je 29.05.1992. godine izvršen na selo Bavar, opština Jajce, pripadnici hrvatsko-muslimanske vojske su ubili Trifunović Stanu, staru 68 godina, koja je lišena života klanjem, a potom su joj sekirom odsekli glavu.

Dokaz: 116/95-12 i 333/95-1.

20. Dejanović Mirka iz Majevca su 06.05.1992. godine ubili u Ritešićima pripadnici hrvatske vojne formacije iz selâ Ritešići i Brezak, tako što su mu krampom odsekli glavu, a odsekli su mu i polni organ i stavili mu ga u usta.

Na telu je bilo više od 100 povreda od uboda nožem. U izvršenju ubistva učestvovala je Jela Titura iz Ritešića.

Dokaz: 30/94.

21. U Sarajevu su u julu i avgustu 1992. godine, muslimanski mladići od 15 do 16 godina, nosili ulicama glave mrtvih Srba, koje su pronalazili u podrumima u naselju Dobrinja 5 u Sarajevu.

Sa glavama su se igrali i iživljavali i bacali ih u kante i kontejnere za đubre.

Dokaz: 234/95-1.

22. U napadu koji je 03.06.1992. godine izvršen na selo Brežane, opština Srebrenica, musliman su ubili Mitrović Milivoja i Mitrović Stanoja. Kada je u aprilu 1993. godine selo oslobođeno, pronađena su njihova tela bez glava.

Mitrović Stanoja je zaklao "Kemo" sa Pala.

Dokaz: 635/94-9.

23. Srbin Jovanović Sredoja iz Krnića ubijen je u muslimanskom napadu na selo Krniće, 05.07.1992. godine, tako što mu je odsečena glava.

Dokaz: 493/94-13.

24. Pepić Miloš iz sela Pepića, opština Kladanj, star preko 60 godina, ubijen je 31.01.1994. godine u rejonu Banderke kod Šehovića tako što mu je glava odsečena sekirom na panju.

Dokaz: 184/95-34.

25. Muslimanske snage su 24.09.1992. godine zaposele selo Podravanje u opštini Milići, koje su zapalili, opljačkali i pobili sve ranjene koje su zatekli u selu. Tom prilikom je ubijeno 19 lica, a njihova tela su masakrirana.

Zulfo Tursumović iz Sućeske je zaklao teško ranjenog Tomislava Perendića tako što mu je stavio glavu u svoje krilo i odsekao je.

Jovanović Svetozaru je glava odsečena i nabijena na kolac, a Gojku Tomiću je glava odsečena i bačena 20-tak metara dalje od tela.

Dokaz: 184/95-34.

26. U muslimanskom napadu na selo Snagovo, 19.02.1992. godine ubijeno je četvoro meštana od kojih je Dobrivoju (nepoznatog prezimena) odsečena glava i jedna ruka.

Dokaz: 184/95-1.

27. Vukomanović Anđa je ubijena klanjem početkom avgusta 1992. godine, a njen leš je pronađen krajem oktobara 1992. godine pred kućom u zaseoku Švaljku, opština Trnovo, kada je konstatovano da je glava odvojena od tela.

Dokaz: 228/94-31.

28. Posle zauzimanja Trnova u julu 1992. godine ubijano je srpsko civilno stanovništvo koje je zatečeno u Trnovu i okolnim mestima.

Mišović Danilo, star 78 godina, ubijen je pred svojom kućom u selu Tošići, kod Trnova. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni zakopani na đubrištu.

Ova zakopavanja su vršena u organizaciji tzv. "Komisije za sanaciju terena". Kada su 13.08.1992. godine izvršeni ekshumacija i uviđaj na licu mesta, pronađeno je njegovo telo bez glave.

Golijanin Drago, star 86 godina, ubijen je 31.07.1992. godine na Rogoju, u predelu zvanom Rankčev Do. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni 22. septembra 1993. godine, kada je konstatovano da je glava odvojena od ostalog dela tela.

Dokaz: 228/94-23 i 228/94-25

29. Musliman Kubac Zijo je sredinom oktobra 1993. godine u Sarajevu, na lokaciji zvanoj "Kazan", zaklao Srbina Lavljiv Vasilija a posle toga mu je nožem odsekao glavu, dok je njegovu suprugu usmrtio Tucaković Esad, koji joj je takođe odsekao glavu. Njihova tela su posle toga bacili u provaliju.

Dokaz: 432/95.

30. Sredinom septembra 1993. godine u Sarajevu su u prostorije Štaba 10. brdske brigade tzv. Armije BiH na Bistriku privedeni Srbi Jovanović Duško i Nikolić Ervin, gde su ih tukli, a zatim odveli u pravcu Boguševca na lokaciju zvanu "Kazan". Tu su ih uveli u zemunicu snajperskog voda gde su ih ponovo tukli, pa je potom Ljubović Samir usmrtio Jovanovića nožem, a Pejkić Samir je odsekao glavu Nikoliću.

Dokaz: 432/95.

31. Sredinom oktobra 1993. godine u Sarajevu su uhapšeni u svom stanu u Ulici Borisa Kidriča br. 3 Šalipur Predrag i njegova supruga Katarina, koji su po naređenju Topalović Mušana odvedeni u Štab 10. brdske brigade tzv. Armije BiH zajedno sa Radosavljević Branislavom koga su zatekli u stanu Šalipura, gde su ih tukli.

Posle toga su odvedeni na mesto zvano "Kazan", gde je Hodžić Nihad preklao Radosavljević Brranislava, tako što mu je sa dva-tri poteza nožem presekao vrat, pa mu je posle toga odsekao glavu. Potom je dao nož Hodžić Huseinu koji je nožem odvojio glavu Šalipur Predraga, koga su prethodno ubili Živa Sabahudin i Pendžo Omer. Njihova tela su potom bacili u provaliju "Kazani".

Dokaz: 432/95.

32. Saslušanoj svedokinji, inače seljanki staroj 57 godina su, za vreme boravka u zatvoru u Srednjoškolskom centru u Jajcu, sredinom 1992. godine puštali snimljenu kasetu na kojoj se govori o stradanju Srba od strane Hrvata i muslimana. Na snimku je pominjano da su i članovi njene porodice stradali od Hrvata i muslimana.

Pominjali su imena njenog muža i sina, da su ubijeni i da su muslimani i Hrvati sa njihovim odsečenim glavama igrali fudbal. Tu kasetu su joj svakodnevno puštali.

Kada je bila puštena iz zatvora svedokinja je bila, kako navodi, toliko izmučena i izgubljena da nije prepoznala svog rođenog sina i muža kada ih je srela.

Dokaz: 561/94-4.

33. O odsecanju glava Srbima govori u svom Dnevniku Zekira Mulasmajić, učenica VI razreda osnovne škole iz Novog Šehera kod Maglaja.

U svoj Dnevnik je 29.09.1992. godine zapisala da su muslimani zauzeli Glipovu glavu i, između ostalog, navodi:

"... Tog istog dana vidjela sam nešto što ni sanjala nisam da ću vidjeti, a to je odsječena glava od ćetnika. Safet (Devletin) rekao je Hidi kako su neki momci donijeli ćetničku glavu i kako se s njom igraju lopte. Ja i Lalo smo odmah otišli na čaršiju da vidimo da li je to istina. Kad ono gore na čaršiji neki momci stvarno nose zamotanu glavu. Dole kod Bahrine prodavnice su je razmotali i ja sam je vidjela... Lice je bilo crno a kosa grozna ... kažu da je momak bio mlad, najviše 22 godine. U ovom bratoubilačkom ratu ništa nije ćudo. Odsječenih glava ima mnogo..."

Dokaz: Dnevnik Zekire Mulasmajić.

34. U rejonu Kružnog groblja kod Crnog vrha su sredinom septembra 1992. godine ubijeni sledeći Srbi odsecanjem glava: Đurić Branislav, star 40 godina, iz Gornjeg Teslića, Blagojević Blagoje, star 46 godina, Ćetković Nenad, star 22 godine, iz Jasenave kod Teslića.

Plaćenik iz Saudijske Arabije se fotografisao sa njihovim odsečenim glavama.

Dokaz: Žarko Krstanović, Genocidom protiv Srba, Beograd 1995.

35. Prilikom razmene leševa, sve je češća pojava da se srpskoj strani predaju tela bez glava, za koje se pri obdukciji utvrđuje da su odsečene. Tako je muslimanska strana predala leševe bez glava sledećih lica, koji su obdukovani 11.11.1993. godine na groblju u Vlakovu u Sarajevu:

1. Rajčević Slavka, od oca Milana, rođenog 1957. godine, iz Sarajeva, i

2. Mizdrak Boška, od oca Steve, iz Sarajeva.

U okolini Trebinja su 07.03.1993. godine obdukovana tela sledećih lica:

3. Pejaković Slobodana, od oca Ilije, rođenog 1960. godine,

4. Radović Zorana, od oca Martina, rođenog 1966. godine,

5. Sekulović Petra, od oca Danila, rođenog 1960. godine,

6. Bulut Đorđa, rođenog 1949. godine,

7. Maraš Saše, rođenog 1973. godine,

8. Tršić Mileta, od oca Dragutina, rođenog 1946. godine, iz Mostara,

9. Bojanić Milana, od oca Dragutina, rođenog 1956. godine,

10. Papić Luke, rođenog 1954. godine,

11. Mrković Gorana, rođenog 1960. godine,

12. Žuža Trifka, od oca Dušana, rođenog 1947. godine,

U okolini Priboja su 05.05.1994. godine obdukovana sledeća tela:

13. Tomić Jovana, od oca Steve, rođenog 1939. godine i

14. Jurković Dragana, rođenog1965. godine.

U Bratuncu su 21. i 22.03.1993. godine obdukovana sledeća tela:

15. Blagojević Bora, rođenog 1973. godine,

16. Mastikosa Dragice, rođene 1955. godine i

17. Vorkapić Miodraga, rođenog 1971. godine.

U selu Kravice su 18. i 19.03.1993. godine obdukovana sledeća tela:

18. Veselinović Lazara, od oca Kostadina, rođenog 1935. godine,

19. Nikolić Mitra, od oca Cvijana, rođenog 1927. godine,

20. Erić Kristine, rođene 1921. godine i

21. Miladinović Đorđa, rođenog 1936. godine.

U Fakoviću su 10. i 11.07.1993. godine obdukovana sledeća tela:

22. Rankić Ranka, rođenog 1933. godine,

23. Prodanović Zore, rođene 1941. godine i

24. Bogićević Obrena, rođenog 1932. godine.

U Zvorniku su u oktobru 1994. godine obdukovana sledeća tela:

25. Kostić Cvije, rođene 1927. godine i

26. Milić-Lazarević Milorada, rođenog 1918. godine.

Dokaz: Sudsko-medicinski nalazi pod br.